kad su bajke bile
i snovi su bili
i sedam mora
i sedam gora
i princ
i princeza
i onda jednog jutra
previše zahtjeva
previše prohtjeva
krivac princ
princeza izgubila strpjenje
ma nije ni bila
ni kad se snila
bajku živimo sami
spominje se
spominje
zatvoriš knjigu
i ponovo listaš
tražiš ponovo
jer bajka je život
i kad kuneš se da nije

BS20200625

Ispuniš mi želju jutrom kad se budim
Onako nasmijana i snena sjećanja nudiš
Miris čežnje u ostvarenom snu
Milovanja sve prisutna neizbježna
Pjesma postaje nježnija nježna
Leptiri je nose stazama utrtim
Sve zbog nas sve zbog jutra
Jutrenja poigravaju se vjetrom
Možda negdje na prostirci ostane trag
Dodiri vječnost nam nose
ono luka uvala more otok
sve imamo ovdje i sada
ma koga briga što sam poželio
osmijeh na tvom licu govori
to je to i kad nema stiha

BS20200624

Tajna veza
I slike i život što nas prati
Sve što voliš i srce kad pati
Radost uplete nam u misli
Nesvjesno svjesnim postane mi bliže
To je ono u životu što nas diže
Upišemo u povijest sadašnje brige
More što nas more
izgradimo čarobne dvore
Od riječi do riječi
Sudbinu objasniti bi htjeli
tako u životu ostanemo cijeli
BS 20200622

Trepavice radost nose
Opustiš se opijena mirisom cvijeća
Naravno tako se dodiri ljubavi broje
Ljeto i ljubav bit ću
Osjetim kaplju slanu na dlanu
Okolo plavo samo mi srce dira
Obriši suze
I poljubac ih suši
Obasja nas svjetlost
Živimo za to u dvoje
Znaš li ti užitak što je
Utirem ti dlanom sjećanja naša
Jedra plovidbu znače
Razapeta tako vjetrom nas prate
Za život nam samo to treba
Ono malo neba nudi nam sreću
Pučinom plovit ćemo tako
sanjat ćemo svoje snove
vjetar je igrač pravi
dok tražim tvoju dušu
ne pitaj srce kako
Mjesec zna srebro uplesti u snove
u tome i jest čar njegove ljepote

Bs 20200620

MNOGO MI NEDOSTAJEŠ

Latice ruže su kao nijanse srca;
Pjesmom ti šaljem glas nutrine
U kojoj nečujno bdije nada, da

Sve će biti ispunjeno tvojim imenom

Bezopletost nema noge, ali trči
I odluke se tad ne donose...
Udahnimo miris lipe koji ispunja zrak
Pored rijeke, dok voda teče
I ispira kamenje naših rana,
U prostoru deset udaha;
Dok čekamo sreću da nas iznenadi,
Ne treba dati mjesta razočarenju

Slapovima s tvojih prstiju
Razmrsi moje kose i u njih
Utkaj poglede tvojih očiju

Viziji akcije treba dati prostora,
Jer sve ostaje samo san -
U kojem, venama sve manji protok

Akcija bez vizije, postaje noćna mora
- Sakrij me ispod očnih kapaka -
Nitko i ništa me neće odvratiti od tebe

Kapljice slane vode pale su
S oka naboranog neba -
Ujeda me moje vrijeme
I zub nostalgije

Umire tišina, a sa njom i ja.
#©®h.dž_Alma.. :)>

Spominješ moje ime i prezime pa mogu i ja tvoje, A, lažeš - laže i Mirko
imaš očitih problema s rupama pa se bezobraznim psovkama iživljavaš ovdje po blogu
Vređajući moju mamu vrijeđaš i svoju – sram te bilo
i neiživljene blogerice navlačiš da ti pišu glupave komentare
to što ti nekome šalješ mailove uopće ne spominješ
zanima me samo, kad sam se požalio uredništvu na tebe, onda kad sam se žalio na tvoje bezobrazluke, kako si ti istog trena znao za to?
Možda vas nema troje, možda vas je i više, ali svi čitate istu adresu.
Ja nikada nisam bio u Partji, nikada ja nisam dobio stan a ti toga imaš, da pođemo od Istre pa da ne nabrajam dalje.

Da postoji iole kulturan admin od vas ovdje zabranio bi ti ovakve postove.
Žalosno je to što uvažene blogerice priHvačaju da budu tvoji IDIOTI jer to je simpatično
Psujući i spominjući muške i ženske stvari dokazuješ da još sa svojih 50 nisi otkrio tko i što si.
I makni se od mene
Moj mail je dostupan svima jer nemam što skrivati
Ako mene neki Malenica uljudno moli da mu pomognem kod Uredništva ja ću mu uvijek odgovoriti PITAJ FREŠA on zna. A ti se pjeni, psuj, Koliko hoćeš
Poznati su oni, oduvijek, koji vređaju sve kako bi prikrili
Da nešto kod njih nije u redu.
I najbolje je što se ti i društvo zgražate na mailove, kad tamo piše u komentaru poslala sam ti mail.
Bolestan si kao i tvoj veliki obožavatelj MM

Spasiti od ljubavi se ne može
Neizbježno je to čudo
Ponekad i previše ludo
Potražiš iskru oku
Upali se plamen
Obilježi te čudni znamen
Ukopa se čvrsto negdje u duši
I sve ono postojeće sruši
Ta je prava kaže
I opet šarene laže
Igru vode
bestežinsko stanje
Lebdiš ponad svega
I kad ne nadaš se
na ovom svijetu sve se vrti
kad se dvoje s čežnjom sretnu
u zaboravu sve premetnu
sve je teži pad

ma ne broji se to
to se živi
pretakanja u životu uvijek ima
obnoviš ljubav
sačuvaš osmijeh
u nekoj sjeni i moja sjena živi
kad riješimo sve to sa sobom sami
prošli su samo dani
godine su vječnost u nama
kako god bilo to se ovdje slama
slomiti nas ništa neće
život je i tako
samo tren od sreće

I kad prođe tisuću ljeta

Majka ostane uvijek sveta

Godine posvećene nama

Da na svjetlu ne bude tama

Zna ona kad nas život muči

Pomaže nas o svemu uči

Ispuni nam tako živote

Majka je biser od ljepote

Moja proljeća nisu dočekala
One što su vratiti se trebali
Ostavljen tako na vjetru
Saznao nisam nikad
tko će proljeće da mi vrati
od vrata do vrata zalud sam hodio
prisjećanja prigrabili drugi
a ja na osami
i dalje čekam povratak
treba li se itko izgubljen vratiti
nadaš se
a nada ne postoji
i što preostaje
put bez sjećanja bez tragova
i nade
vlati trave pamte davne korake
ja još nisam trava
i to moram čekati