Patim bezglasno u tminama noći
Onako u nadi da sve će proći
Bježati vjeruj niotkuda neću
O kako je lako izgubit sreću

Izazivaš tjeskobe tad u meni
Živio nisam da budem u sjeni
Ludost ljubav koju sa sobom nosim
Ne dam se tako ja svemu prkosim

Prosvjetli me uz put molim te Bože
Znam da životu spasit se sve može
Za oprost da l da nekog sada pitam

Stid me ponekad u greškama mojim
Natjerat može da za ljubav dvojim
Kajem se i istini pravoj hitam