Ma što je to iluzija
Privid vječnosti i sreće
Kretanja po rubu stvarnost i sna
Ono kad smo ti ja jedan ili dva
Dva u jednom u životu
A ipak dvoje osamljenih
Nenadano pripojenih
U riječima se nađemo
I sve dobro biva
I ljubav i strepnje
dok vrijeme ljubavi traje
pojavi se stvarnost
pamet je na djelu
i svako tijelo svom se tijelu vraća
brzo iluzija raspline se
mjehur sreće raspadne se
rijeka života dalje teče

Svaki život ljubav ima
Za to nam je sudba kriva
Kako smo posložili tu sitnicu
Bit će nam dano
Omest će nas krivi puti
Oluje neznane i znane
Tišine i tmine otkriju se same
Nije mi do tog da se patim
Pri kraju i ja životom platim
U toj igri vedar treba biti
Sve nedaće svijeta od nas će se skriti