ne
ljubav bezuvjetna ne gradi se tako
ponovno ništa izmijenit neće
obrazac utisnut je negdje
pamet će opet činiti greške
nebo za sebe prisvojila bi
i što onda
u tom nebu nikog i ničeg nema
to je samo kazalište sjena
izgube se one lako
tek svjetlost
pod pravim kutom da uđe
a ljubav bez pameti sve može
ponavljanja nema
znaj
jer slično nije isto
ne želim ništa ponovo
moj život je jedan jedini
ponavljanjem bih ispravljao greške
one i tako nisu bile slučajne
snove čuvao bih
sreću donijela si jednom u životu
ne naiđe to tek tako
čuvati je nisi znala
pa sad trpi
ispaštaj
zadovoljsta
i tako si odnijela sa sa sobom
neka drugi vide
poželila si naravno
poruke riječima
znam čitati ih samo ja
život je stvar trenutka
sad bi htjela uhvatiti propušteno
vlakovi kad prođu
snijeg putove zamete
u nama nakupi se puno sjete
tuga se neka u srce uvuče
ne
povratka nema
nacrtaš si zidove bez pameti
pa onda pati
nitko za to znati neće