·
Boris Simeoni, Zagreb, Hrvatska

Boris Simeoni, rođen u Zagrebu.

Završio Učiteljsku školu i
na Filozofskom fakultetu
Jugoslavenske jezike i književnosti
i komparativnu književnost.
Do umirovljenja radi na osnovnoj školi Medvedgrad.
Sudjelovao u raznim zbirkama i zbornicima
Izdao sa 39 autora knjgu I ja imam post
Priprema knjige za tisak I sudjeluje u književnim večerima.


Pozornica života

Svima nama na pozornici života
Zastor polako priprema konačni kraj
Sreću što smo htjeli prokockali smo znaj
Poniženju lažnom istekla je kvota

Upornost šteti kad igraš tvrde glave
Istina od uvijek dvije strane ima
Pitanje je samo zašto nam ne štima
Svemu tome ne pomažu noći plave

Putovanja nisu više nam u krvi
Ono prema kraju neumitno ide
Tako nas drugi sa one strane vide

Nije sudbina zaključala baš tvoja vrata
Svatko pri kraju bar neku slamku hvata
Pitanje je samo tko će od nas prvi

GLASNA LJUBAV

Glasna ljubav brzo gasne
Plamen bukne
Potroši se kroz riječi
Brzati nikuda ne treba
I ti i ja smo ispod istog neba
Svemir naš je dom
Ono u nama neka u tišini vreba
Ponovljene stvari izgube se
Dojade i tebi i meni
I sad kad treba nam tišine
Šuti šuti tiho i još tiše
To treba vatri prikrivenoj da diše
Kad dođe trenutak pravi
Ljubav će i svemir da objavi
Potrčat ćeš sretna dolinom leptira
Sve želje prave bit će
Osvrni se pripremi se
Tako se ljubav prava u duši skriva
Ubrat ćemo sva bogatstva ovog svijeta
Ljubit ću te mnoga ljeta

napiši mi...

Napiši mi pjesmu
Snove u nju usadi
Osmijehom me nagradi
Riječ po riječ
Tako kreni u snove
Na zemlju ih spusti
I sad nas ima dvoje
Možda spomeneš i tuš
Ono zamišljaš me negdje
Blizu
Leđa ti dodirujem
Svila samo svila
Nježna koža
Za poljupce posložena
Do kad ćemo uživati tako
Samo polako polako
Nježnije
Pazi da nas mlaz ne zalije
Okreni se
Usne mi ponudi
Pa sad reci
tko će da poludi

Ljubav

Ona je za pjesnike i sanjare
Nema toga više za ljude stare
Po mobitelu sad se lijepe prsti
Ko koza kad bršljan brzinom brsti

U dokonih ljudi ima čudnih stvari
U lažnoj ljubavi služe se lajkom
Pitaju se djeca što je sa majkom
Nitko više pravu ljubav ne mari

Na lajkove sam pao bome i ja
Noj baš sa mnom romantika ne prija
Tretira me ko potrošenu robu

Tužne joj pjesme ovdje i na blogu
Ulovit novog odavde do jutra
Tako i nasta nova kamasutra

PA ŠTO

pa što
dogodilo se neko pismo
pisma su danas rijetkost
možda i putuju dulje nego prije
stiže petnaestak dana
noseći ljubav neospornu
svašta se dogodi i vrijeme prođe
možda poštanske kočije znaju odgovor
koliko je mostova priječi trebalo
onaj iz okruga Madison
to je pravi ljubavni
na filmu naravno život izgleda ljepše
i pokoja suza mnogo više znači
ne spominjem ljepotu življenja
uvjeravan sebe da sve prolazi
i onaj dan vrućega ljeta
da li je glazba bila ciganska,
starogradska tko bi znao
violina je svirala preosjećajno za pamćenje
ne sjećaš se
nije me bilo
uvjeravaš li se zaista u te svoje istine
nekima Coelho pomaže
svojim kvazi nabožnostima
druge Eliot iz blata izvlači
svi čekamo na istoj stanici
vlak za raj a raja nema