gdje smo mi u tom ponavljanju
u greškama ljudskim
posve prirodno neprirodni
ponoviti se može riječ
ponovljaju se godišnja doba
ponavljam li se ja u svemu tome
ako sada odem sjećanje bit ću
neću biti onaj slični dan
ne neću biti
o bit ću neki davni prah
duša ostavljena negdje tražit će svoj put
tko u kome moglo bi se reći
i neće to biti ponavljanje gluposti
pameti i tako nismo imali
život nas ostavio na cjedilu
puste ulice sve govore
ima li nas uopće negdje i tamo
voljeli smo jedni druge
život je bio naš
lako je pričati u ljubavi kad te nema
kad ovi zidovi kameni tvoju sjenku kriju
samo sjena sjene pri kraju putovanja
ni karta nam više ne treba
sve gratis ima li nas uopće
tvrde glave nam nisu potrebne
tome snu ni san više nije san