Ne želim da me netko voda
Kad kažeš misaono očekuje se pamet ovoga svijeta
Ne želim da me netko voda željna ljepote od cvijeta do cvijeta
Odabir samo moj bit će jer Tinova zora sviće
Baklju on ima
Za takve stvari ne dozvoljava da se poen ljubavi drugom pripiše
Pjevat će mi pjesme kraj mojega groba
Vjeruj mi čut ću zagrebačku kišu kad rominja
dugo će kraj mojeg njegove čašice zvecktat
Možda će i ćelo da zažari od silne ljepote
Prisjetit ćemo se Blata i Tingltangla
Možda se pojavi za tvoje riječi neka rajngla
Ajmo pajadaši cigaretu koju bit će nas dosta na broju
komentiraj (23) * ispiši * #
to je to! Mela!
Radionica za animirani film 2005./ Što je Angelina vidjela u Trakošćanu kolovoza 2005. from Hrvatski filmski savez on Vimeo.
Edo Maajka i sedam (+2) polaznika mariniranoga filma – II. dio
Trakošćanski dnevnik, 19. kolovoza – 29. kolovoza 2005.
Petak, 19. kolovoza
Evo nas opet!
Trakošćan odmah do Bednje.
Još malo pa pred hotel.
Već ih ima…na Trgu zavaljeni u naslonjače pred televizorom do točionice.
Prilazim recepciji i opet imam sreću. Soba 129 bez televizora, ali jednokrevetna. Hvala Ti, Bože! Nema Incantessime. Praznim auto i selim u sobu.
Večera. Klopa po izboru!!!
Gospon Kruno donijeli su vilijamovke i ‘travu’ koje ti je i gutljaj dosta da ostaneš zavaljen u fotelju i da se ne dižeš do daljega. Još ako je tu i Edo Maajka, spika je zajamčena. Oni prolaze, a mi ostajemo uz atletski miting i kolegicu koja voli atletiku i jasno i film, ali ne zna u kojoj je grupi. Možda će joj gospođa Vera to sutra objasniti, jer ona je ovdje prvi put. Pričamo tako i od prve prelazimo u novi dan. Pa vrijeme je za spavanje. Žganja spremamo na sigurno uz ukrasno bilje, tek tako da se ne izgube…
Subota, 20. kolovoza
Dobro jutro!
Edi treba zemlja i tegla za sadnice pa ću mu ih donijeti iz Lepoglave.
Pitate:
Sadnice? Zemlja? Tegla?
Kakve to veze ima s animiranim filmom?
E, pa ima nas ovdje od prošle godine. Neki su Maajki nešto i obećali donijeti. Mela je donijela vreću zelenjave koju treba pod hitno staviti u postupak kako bi Maajka oko svoje kućice poslije imao istarsko bilje.
Edo sadi, ja fotografiram – dokumentiram… sekundiram…
10 sati
Počinje upoznavanje: Marina, Danijela, Suzana, Lana, Ivana, Mela, Boris i neki šutljivi mladić, a Edo i Jasminka uputit će nas u tajne animacije.
Mirela i ja smo napredna grupa od lani.
Dan brzo prolazi.
Hit je novi program za animaciju Toon Boom Studio, Edin adut za ovu godinu. Kad on kaže da je nešto dobro, onda to znači da je odlično, osobito za nas.
Poslije večere Što je Iva snimila… film u kojem su se dogodile dvije dobre stvari. Grgurević jedva da je jednom opsovao i super zvuk, a sve ostalo, ako ima prigovora, objašnjivo je jer je to Iva snimila…
Šalim se! Za prvi film u Školi čista petica.
Nedjelja, 21. kolovoza
Jutro počinje isprikom za našega šutljivog. Ne može doći jer mu nije dobro. Pa nije ga valjda Edo prepao.
Evo, ideja za film već je ovdje. Marina i Ivana nešto su smislile, a Edo je zadovoljan. Spominje nešto Ivonu od lani.
Treba odabrati likove. A oni se sami nameću.
Ne trčite u rano jutro ispred restorana!
Ne tjerajte ljude s Trga!
Ne pričajte o vesternima!
Ne žurite s jelom!
Ne čekajte jutro!
Ne mijenjajte role filma!
Ne šankirajte!
Ako ne pazite, bit ćete u našem crtiću.
Pod dojmom jučerašnjega filma mogao bi i naš film imati sličan naslov.
Ja moram crtati… jao meni … auto, u autu ONA, kosa vijori. Na tablicama piše ANGELINA.
Zašto Angelina? znam pitat će me, a don Kaćunka nitko ništa ne pita.
Ponedjeljak, 22. kolovoza
Sjećate se lanjskih pustolovina na Ravnoj gori, kad smo Edo Maajka i ja vidjeli purane nakon slobodnoga pada? Sada sam ja glavni. U lijevoj mi Edin digitalac, u desnoj naočale, a ispred mene dva bijela i jedan crni kabel. Crni je produžni za kosilicu negdje iza grmlja. Prelazim bijele, ne vidim crni i…
Slobodni pad. Lijeva ruka ostaje u zraku. Fotić je spašen, ali nije moja noga i naočale. Na recepciji nema flastera pa moram u Bednju da uredim koljeno.
Tamo nađoh u apoteci naočale.
A moram i iduće dane na previjanje. Ništa strašno. Bit će poštede.
Šutljivi mladić definitivno je nestao, došla mama po njega, ali pojavila se Martina. Bila je na svadbi pa je malo zakasnila. Maajka se ljuti, nešto brunda. Sredit će on nju, vidjet ćete već.
Utorak, 23. kolovoza
Mojoj Angelini kosa vijori. Društvo crta svoje likove. Edo otvara Toon Boom i gospon Boris ima čast pobojati svoje umijeće. Divota jedna. Ima toga u drugim programima, ali ovo je nešto iznimno. Sad mi je jasno zašto Majka samo o tom programu priča.
Marinina trkačica napreduje.
Danijela šuti i crta vrata i daske.
Lanin animator muku muči.
Martina je pod strogom paskom. Maajka traži da ponovi crtež.
Suzana traži kukavicu.
Jasminka je sva u lopočima.
Ivanina Angelina spava.
Mela je na stanci i razmišlja o operateru.
Dan prolazi brzo u radu i šali uz našega noćnog čuvara mačka Peru.
Srijeda, 24. kolovoza
Gospon Boris!
Kaj mislite da ste gotovi?
A bregi? Gde su bregi po kojima Angelina juri? Na posel!
Četvrtak, 25. kolovoza
Danas je dan piknika. Poslijepodne idemo na Ivanečka jezera! Edo ostaje, ostaju i Jasminka i Suzana. Vidjet ćemo poslije rezultate, a čut ćemo i Mikićeve prigovore na Edin ostanak.
Piknik – čvarci – luk – vino
Oni odlaze na 15 minuta do izvora dok neki igraju odbojku u pijesku.
Tih 15 minuta razvuklo se na sat i pol.
Počinje rana večera uz ‘tudum’ (zagorski kiseliš), o kojem će, nadam se, i film snimiti.
Počela je pjesma. Stiže i gibanica. Kad, tjeraju nas doma, jer moramo stići na M.A.S.H. Čuje se i «Najdeme dime, dime, naj Vera..»
Ma bit će i to u nekom filmu, nadam se.
Petak, 26. kolovoza
Crteži su gotovi pa se sada radi na dva računala. A Jasminka nam na laptopu pokazuje razne računalne programe za animaciju.
Popodne gledamo Edine Crvenkapice, koje su rađene za program Suzbijanje trgovanja ljudima.
Navečer Mimičin Anno domini – role do beskraja (svakih 20 minuta nova rola).
Neki objašnjavaju političku pozadinu filma, a mene zadivljuje slika nalik na nizozemske slikare.
Subota, 27. kolovoza
Imamo posla. Trebamo snimiti pjesmu za naš film. Neki su to jučer trebali snimiti, ali su kupovali ‘tuduma’ i kušali po ivanečkim kletima pa je sve propalo. Danas snimamo s ‘oriđiđi’ sastavom iz okolice Ivanca. Sastanak u 17 sati kod konjušnice. Kiša lijeva, dolaze Brajdaši. Snimili smo «Najdemo dime…» od prve, pa jednom još za svaki slučaj. Odmah Edi u radionicu. Učitavanje i super svirka. Edo je oduševljen.
Žurimo na Tu divnu splitsku noć.
Evo nam sivoplave atmosfere. Dobra, teška priča, tako da si moraš rastjerati sumornu atmosferu društvom do daljega.
Dolje u podrumu sjedi društvo i pjeva loše, jer se i pije loše vino iz ivanečkih kleti. Nakon degustacije odlazim razočaran, a i pjevaju dalmatinske pjesme, i to oni koji Dalmaciju znaju samo iz filma.
Sve je to od lošeg vina.
Davno je prošla ponoć, a u našoj se radionici još radi.
Računala su zagrijana. Gnjave ih previše.
Laku noć!
Nedjelja, 28. kolovoza
Kao uvijek posljednjega dana pojavljuju se novinari i love žrtve za razgovor. Bilo bi poželjno da dođu ranije, kad se stvara film, a ne kad je gotovo. Za televiziju nas snimaju kako radimo, no mi smo već pola rekvizita spremili pa zato improviziramo. Edo govori o radionici, a Marina govori o Medijskoj školi, na kojoj je već sedmi put.
Kad je sve gotovo, ne vjeruje da sam ja ipak stariji u Školi po stažu. Prešao sam ja i 10 (desetu) pa se nadam da će me dogodine pozvati na proslavu jubileja.
Pola sata do večere crtić je gotov. No Edo još nije zadovoljan. Još samo malo. Večera počinje, Edo se tušira, mi za stolom pristojno čekamo. Ta pristojnost došla nam je glave. Što se mene tiče, da nije bilo okruglica sa šljivama, ne znam da li bih išta i pojeo. Ne možeš ti sa stampedom.
Edo je počeo s večerom u elementu, ali veli da trebamo još malo pogledati što je s filmom. Finalna verzija predana je za sutrašnju projekciju u 11 i 30.
Edo konačno slobodan počinje zabavu. Treba spržiti CD za tulum kako bi bilo zabavnije. Gotovo. Idemo.
Sjećate li se lanjske noći kad je Edo počeo s Astrid negdje poslije 4 sata plesati?
Kladim se da će to biti ovaj put čim uđemo kroz vrata. I zaista, čim smo ušli, Astrid je zgrabila Edu i čaga je počela.
Problem je u lošem DJ-u. Stalno prekida pjesme. Ne da ljudima plesati, a ni nama naš CD ne stavlja.
Edo predlaže da se preselimo u našu radionicu. Pravi tulum traje do poslije 4 uz Cinkuše. Svi su elementu, a Edo u sedmom nebu.
Povlačim se na spavanje. Gore u hotelu dobro se čuje naše društvo.
Ponedjeljak, 29. kolovoza
Oproštajna projekcija. Vidi, pa oni su stvarno i ‘tudum’ stavili u reportažu. Divimo se uspješnicama naših kolega. Naša Aneglina završava bez kraja. Na kraju se trebao pojaviti crni Pero sa svojim «Mijau!»
Nakon dvosatnoga programa opraštamo se u nadi da ćemo dogodine, ako ne i prije, biti na okupu.
Doviđenja!
(Pisano za Zapis broj 51 Hrvatskog filmskog saveza)
i opet zahvalan Blogomoljcu
komentiraj (20) * ispiši * #
jer je MELA to tražila
Radionica za animirani film 2004./ Jedna pura dva pandura from Hrvatski filmski savez on Vimeo.
Edo Maajka i sedam polaznika mariniranoga filma
Trakošćanski dnevnik, 24. kolovoza – 1. rujna 2004.
Utorak, 24. kolovoza.
Dan prvi Na vratima piše A nimirani (može i minirani, ili možda marinirani) film, a u sobici nas sedmero i Edo Maajka. Tu je i Edina desna ruka Suzana Jurić. Upoznavanje. Genijalci i manje genijalci za izvođenje budućih ideja. Temeljne upute pristupu animiranom filmu. Gledanje primjera pojedinih vrsta. Zadivljenost genijalnim filmskim ostvarenjima. Svatko od nas ima neka očekivanja, zato smo i došli u Trakošćan.
Srijeda, 25. kolovoza.
Dan drugi Kako nastaje animirani film. Najava traganja za idejom. Traganje u izgubljenom vremenu.
Četvrtak, 26. kolovoza.
Dan treći Gdje je ideja? Jutro je. Ideje nema. Ma ima. Iskrcajte se, ljudi. Zbunjeni pričamo nemoguće stvari. Dario kaže da bi on radio crtić na pjesmu 1pura2pandura. Da je to super. Zanimljivo. Jučer za vrijeme večere Edo, Suzana i ja baš smo razgovarali o toj pjesmi. Edo Maajka šuti, ne komentira. Šalje nas na ručak. Dakle, ideje nema još. Popodnevni sastanak započinje zadatkom. Nacrtajte nešto na papiru. Edo gleda, gleda, pa šuti, gleda. – Ne brinite, sve je pod kontrolom – kaže. – Ak` bi uzeli pandure, to bi trebale biti četiri priče. I sad počinje rasprava o idejama za priče. Ideja je vezana glazbenom podlogom. Dakle, likovi iz pjesme moraju biti u svakoj sekvenci, ali kroz viđenje nas samih. Vau! Naš autorski rad! E, nije to baš tako lako. I to ćemo još prespavati.
Petak, 27. kolovoza.
Dan četvrti Idemo na izlet na Ravnu Goru, i to busom. – E, čekajte! Nema niš od izleta ak nekaj ne napravite! Dakle, krećemo s radom. Nakon mukotrpna porođaja ideja je tu i sad sve to na papir. Za početak olovka i karakteri. – Je, pa to nije dokumentarni film, kaj bi vi? Problem je kako izgleda pura, linija od glave do repa. Vozim ja autom do Bednje i put mi preprečile purice. E, to je to! Puran ima široki rep za šepurenje, a purici je svinut prema zemlji. Bit će ovdje svakakvih pura. Vidjet ćete, čak i pečenih. – Je, a panduri? Njih ne moramo tražiti, njih znamo, svaki na svoj način. Sve je to još prva faza, nismo još stigli do ekstrema. A mladi popa? U Jutarnjem piše da su lokalni svečenici sprašili policajce u nogometu sa 11:5. Sad još pucice i ženske gaće. To će Mela. To je njen zadatak. Mladi popa, policajci, ženske gaće i sve to sa 0,00 promila. Senkina se pura nešto naljutila i panduri završavaju u loncu. Vatrica plamsa, odsjaj se širi ekranom. Sad bi i Aleksandar i Dario neku vatricu i puricu. Ivona zna svoje likove, ali…. Izlet je priča za sebe. Busovi dolaze do podnožja i sada uspon od 35 minuta do doma. Što mi je ovo trebalo. Dokumentarci prolaze autima kraj nas jadnika i trube nam, kao mi smo znali. Gore gulaš, papreni, i gibanica od tikvica. Rukometaši na televiziji ne daju nam gledati predivnu panoramu prelijepa zagorskog kraja. Veli Edo: – Kad pojedem i vidim sve golove, idem dolje pješice. – Idem ja! – javljam se dobrovoljno. I tako poslije tri tanjura gulaša i pobjede naših... Moram priznati da su nas oni iz montaže stalno ometali jer su preko nas kamerom virili kroz prozor. Samo što mi u tanjur nisu zagazili, a njihov šef Slaven zadovoljan rješava s društvom tekuća pitanja (litra i voda). Evo, sad i gospon Heidler aparatom viri u tanjur kao da u njemu ima kaj posebno. Grickam šljive da se smirim, ne mogu više. Veli Edo: – Idemo, samo smo vi i ja za dolje. – I krenusmo onako nadobudno niz strminu. Znamo mi to. Na prvom zavijutku, kad smo zamakli podsmješljivim pogledima polaznika, Edo je odlučio letjeti kak naša pura i na sreću zaustavio se na prvom trnovitom grmu. – Nije to niš! – kažem ja i uhvatim se za trnovu granu. Ja barem nisam letio. Da se to dogodilo, čulo bi se gore pri vrhu. I što da vam pričam, uza sve muke i kriva skretanja na putu prošli smo kroz zaselke u kojima nema ni gemišta ni škropca za podizanje morala, ali zato ima cucaka k'o u priči, ali ni jedan ni crni. Edo koristi prednost prvi je stigao do kupina i, zna se, meni ostale zelene. Oko Cvetlina jato purica. – Glečte kakve noge ima. Boris, to na crtežu morate popraviti. – Vidite kak' pješačenje može bit' korisno! Stižemo u hotel na šank. Hvala ti, Bože!
Subota, 28. kolovoza.
Dan peti Radimo svoje story. Sve praši. Što se Ivone tiče, ovo je upućeno njoj: – Je, kaj niste dogotovili ni jedan kadar? – Kaj bum ja sad, podloge su tu i ja sad samo gledim i čekam. Edo Maajka više ne zna kako se zove, u komi je, teška depresija. – Niš ne bu od toga. Muči ga Ivona, muče ga dečki koji se razbuđuju do podneva. – Niš ne bu! Niš! Na glavnome trgu uz televizor i galamu nazire se izlazak iz gadne situacije. Suzana će sve to riješiti. Bez brige. Vidjet ćemo.
Nedjelja, 29. kolovoza.
Dan šesti Predlažem da odemo na puricu z mlincima. Nije da Maajka ne bi, ali u depresiji je zbog objektivnih teškoća. Ivona još nije do kraja odlučila koja će njena tehnika biti. I taj će se problem riješiti poslije mise i mladoga pope trakoščanskog. Uostalom, vidjet ćete. Maida je svoj kostur raspomamila i na kraju ga pretvorila u purana, a ja moram pretvoriti puru u policajce, pa onda policajce u bijeli papir. Ima još dva dana, bit će svašta. Ja sam gotov i ovo pišem da im ne smetam. Maidino i moje je već u računalu, i Senkino, a i od dečki (bez obzira na lude noći). Još samo Mela i Ivona. – Sve je pod kontrolom! – kaže Edo, a Suzana se smješka i rezucka papire za Melin kolaž… Uostalom, vidjet ćete.
Ponedjeljak, 30. kolovoza.
Dan sedmi Nakon teških porođajnih muka, pod utjecajem nedjeljne mise i prije navedenih okolnosti Ivoni se za vrijeme Marušićeve projekcije dogodio Edo Maajka. Skicira ona Slaveka u polumraku dok zidom prolazi inspektor Maska i s obzirom na Edu stalno nazočna u našim glavama ovih dana evo logična rješenja. To je bio presudan trenutak za njezin uradak. Nakon što je Edi uručila portret krenula je u završnu akciju i, ‘zamislite’, gotova je. Ovdje rano zatvaraju točionik (prošlo je jedanaest), koji je značajan za odvijanje presudnih radova. Začudo uspijevam dobiti žuđenu tekučinu. Maajka skače od veselja. Konačno će biti sve u računalu. Već smo u Osmom danu. 1 i 45 već je pospano vrijeme nakon naporna dana punog iznenađenja. Ja više ne mogu. Idem spavati…
Utorak, 31. kolovoza.
Dan osmi Dan D. Doručak. Neki pospani dan. čekam. Od društva tu je još jedino Senka. Pijucka početnu kavu. Evo, prolazi i Maida. Stiže i Mela. Najnovije vijesti: rukometaši stigli u Zagreb na Trg, Edo Maajka završio radove u 2 i 30. Da vidimo što rade naše slikice. Je, vidjeli smo ih. Super. Sad će ručak. Kaj sad? Purica z mlincima. Sve je kak se šika. Žilava pura i mlinci za rastanak. Poslije ručka vidjeli smo film, ali smo i čuli predavanje o softveru i hardveru kojim smo se služili pri izradi filma. Zanimljivo za završetak radova. I sada pripreme za finale. Ta duga mračna i gladna noć. Kao uvijek posljednja večer donosi uzbuđenje. Film iz Pule, razgovor s autorom. Večera, veselica. Nakon filma (ma znate koliko film traje) razgovor s autorom pretvara se u izgladnjivanje pitanjima koja baš nemaju veze sa samim filmom. Onda zablista naša Ivona svojim viđenjem filma te potporom i razumijevanjem autoru. Osvjetlala nam je obraz, ali mi smo gladni i da Vrdoljaku nije zazvonio mobitel, ne znam kako bi to završilo. E, sad opet izgladnjivanje do glavnog jela. Sve što ovako počinje uvijek super završava. Al` je dobro jelo. Mladi organiziraju veselicu kod Slavena. Macovi svijetle, glazba trešti, izdržljivi smo, kako koji, ja odoh u 4 i 20 pa nisam vidio što radi Maajka na taktove New York, New York. Kažu da je to bil pravi crtić prije njegova odlaska u sobu. Mela i Senka čekale su da ih potjeraju na spavanje.
Srijeda, 1. rujna. Dan deveti I sad dodjela diploma tri sata kasnije. Gledanje naših uradaka. I rastanak. Da rezimiramo! Upoznali smo dosta animatorskih tehnika, sudjelovali smo u stvaranju filma. Sad još sve to primijeniti u našoj sredini i pojaviti se na Reviji. Bilo je lijepo, ugodno i korisno. Hvala, Suzana! Hvala, Edo! Hvala i Veri i ostalima za još jednu uspješnu Medijsku školu Vidimo se…
( Pisano za ZAPIS Hrvatskog filmskog saveza)
Blogomoljac me spasio pa imamo i video HVALA!
komentiraj (19) * ispiši * #
Rijeka i obale dvije
Rijeka i obale dvije, život se ovdje krije
Sve tako dok ona teče prolazi i vrijeme
Istina naših na nepremoštenim obalama
Nedostižna prolaznost s kapima ode
valja nama zna se kuda
život čini čuda tražeć izgubljeno more
dan je i tako nevažan u svemu
bremenita brojka ako smo u njemu
kad usnama dotakneš te vode
more bit će bliže jasnije i plavo
smisao bit će u srebrnoj rijeci
znamo li zaista kuda ona ode
u mračnim noćima traži se tijelo uz tijelo
zvijezde nas zaobilaze iza oblaka
živimo snove tako očekujuć zoru punu dodira
jutarnju tišinu borova preplave sjećanja
valja nama zna se kuda
komentiraj (13) * ispiši * #
komentiraj (19) * ispiši * #
previše previda napravimo
previše previda napravimo
partija šaha nepovratno se završi
crna dama i bijeli kralj predaju potpisuju
vlakovi kroz život i dalje prolaze
brazgotine trajno ostaju
plodne njive suši odoljevaju
čemu suze modroga neba trebaju
greškom ostajemo sami u svemiru
nikad samoću ne tražimo
u poljima žito dozrijeva usprkos kukoklju
u snu razloge tražimo
jedno od nas tvrdit će da ne postoji povijest ljubavi
zašto smo onda trajali
ležaj prostirali
umorna je večer modrome nebu pratilja
još samo zvijezde da prolete
ostaje nam srce puno sjete
komentiraj (22) * ispiši * #
komentiraj (51) * ispiši * #
Gledam te
slika s neta
gledam te dok spavaš umorna od svega
volim te i strepim od tvojih riječi
nije ti dovoljna predanost moja čežnja
zaboravljena noć i zelene oči
dubinu mi nudiš da utopim se ja plivač bez moći
godine mi prepuštaš zaborav vremenu nudiš
činiš baš sve da me izludiš
ne krivi ljubav što je u meni
ne želim biti u sjeni noći
zvijezdama se klanjam dok te nagu sanjam
neizbježno polako tonem u nirvanu
vrijeme nas gazi oblaci zastiru sunce
zaboravu ne dam van Gogha ono žutilo na putu
uhvatio bih te za ruku prigrlio se tvojem skutu
odzvanjaju ponoćne ure
ne znam zaista kuda sati žure
vrtimo se tako u krugu
riječi naše osmijehe u tugu
sretni smo kad dočekamo jutra
jedino tako znamo da nas čeka sutra
komentiraj (10) * ispiši * #
život živi nas
kad otvoriš vrata života i u njega uđeš
plovidba je započela
ti si novi život koji živi tebe
nisu ljubavi bitne kao ni oblutak do oblutka
život je naš fatum naše postanje
sudbina nas vodi morem
životna lađa kroz bure i oluje prolazi univerzumom
to je bit svega
ljubav je samo bogatstvo koje imamo
prah što nudi nam slast
tuge ponekad ima
sve je to oseka i plima
u oku nekom tebi dragom ogleda se
i dva života kao jedan vode nas dalje
kad vječnost prođe ako prođe
postojat će i dalje u beskonačnosti ljepote
komentiraj (22) * ispiši * #
Hvala, Teuta!
I dok misao mi snovima luta
Pojavi se iz sjene Teuta
Kule mi moje vješto izgradi
Bloga evo u novoj paradi
Puhni mišlju pijesak na žalu
Naći ćeš radost tugu i šalu
Svega ovdje po izboru bit će
Jutrom kada na obzoru sviće
Komentare i hvalu Teuti
Dijelit ćemo svakoga dana
Nitko ne smije baš da se ljuti
Po njoj ova strana bit će znana
komentiraj (21) * ispiši * #
Potraži me dok jutro se javlja
Potraži me dok jutro se javlja
Poljubi me onako kako znaš
Ništa ne moraš reći
Sve znam
Volim te kad napraviš ludost
Volim te kad redaš palačinke
Volim te
Ne moraš mi reći jer znam
Ludilo u ulici mojoj vlada
Snove ćemo maknuti od nas
Mi smo ti što stvaramo oblutke
Kule u pijesku za sretne trenutke
komentiraj (31) * ispiši * #
