jer je MELA to tražila
Radionica za animirani film 2004./ Jedna pura dva pandura from Hrvatski filmski savez on Vimeo.
Edo Maajka i sedam polaznika mariniranoga filma
Trakošćanski dnevnik, 24. kolovoza – 1. rujna 2004.
Utorak, 24. kolovoza.
Dan prvi Na vratima piše A nimirani (može i minirani, ili možda marinirani) film, a u sobici nas sedmero i Edo Maajka. Tu je i Edina desna ruka Suzana Jurić. Upoznavanje. Genijalci i manje genijalci za izvođenje budućih ideja. Temeljne upute pristupu animiranom filmu. Gledanje primjera pojedinih vrsta. Zadivljenost genijalnim filmskim ostvarenjima. Svatko od nas ima neka očekivanja, zato smo i došli u Trakošćan.
Srijeda, 25. kolovoza.
Dan drugi Kako nastaje animirani film. Najava traganja za idejom. Traganje u izgubljenom vremenu.
Četvrtak, 26. kolovoza.
Dan treći Gdje je ideja? Jutro je. Ideje nema. Ma ima. Iskrcajte se, ljudi. Zbunjeni pričamo nemoguće stvari. Dario kaže da bi on radio crtić na pjesmu 1pura2pandura. Da je to super. Zanimljivo. Jučer za vrijeme večere Edo, Suzana i ja baš smo razgovarali o toj pjesmi. Edo Maajka šuti, ne komentira. Šalje nas na ručak. Dakle, ideje nema još. Popodnevni sastanak započinje zadatkom. Nacrtajte nešto na papiru. Edo gleda, gleda, pa šuti, gleda. – Ne brinite, sve je pod kontrolom – kaže. – Ak` bi uzeli pandure, to bi trebale biti četiri priče. I sad počinje rasprava o idejama za priče. Ideja je vezana glazbenom podlogom. Dakle, likovi iz pjesme moraju biti u svakoj sekvenci, ali kroz viđenje nas samih. Vau! Naš autorski rad! E, nije to baš tako lako. I to ćemo još prespavati.
Petak, 27. kolovoza.
Dan četvrti Idemo na izlet na Ravnu Goru, i to busom. – E, čekajte! Nema niš od izleta ak nekaj ne napravite! Dakle, krećemo s radom. Nakon mukotrpna porođaja ideja je tu i sad sve to na papir. Za početak olovka i karakteri. – Je, pa to nije dokumentarni film, kaj bi vi? Problem je kako izgleda pura, linija od glave do repa. Vozim ja autom do Bednje i put mi preprečile purice. E, to je to! Puran ima široki rep za šepurenje, a purici je svinut prema zemlji. Bit će ovdje svakakvih pura. Vidjet ćete, čak i pečenih. – Je, a panduri? Njih ne moramo tražiti, njih znamo, svaki na svoj način. Sve je to još prva faza, nismo još stigli do ekstrema. A mladi popa? U Jutarnjem piše da su lokalni svečenici sprašili policajce u nogometu sa 11:5. Sad još pucice i ženske gaće. To će Mela. To je njen zadatak. Mladi popa, policajci, ženske gaće i sve to sa 0,00 promila. Senkina se pura nešto naljutila i panduri završavaju u loncu. Vatrica plamsa, odsjaj se širi ekranom. Sad bi i Aleksandar i Dario neku vatricu i puricu. Ivona zna svoje likove, ali…. Izlet je priča za sebe. Busovi dolaze do podnožja i sada uspon od 35 minuta do doma. Što mi je ovo trebalo. Dokumentarci prolaze autima kraj nas jadnika i trube nam, kao mi smo znali. Gore gulaš, papreni, i gibanica od tikvica. Rukometaši na televiziji ne daju nam gledati predivnu panoramu prelijepa zagorskog kraja. Veli Edo: – Kad pojedem i vidim sve golove, idem dolje pješice. – Idem ja! – javljam se dobrovoljno. I tako poslije tri tanjura gulaša i pobjede naših... Moram priznati da su nas oni iz montaže stalno ometali jer su preko nas kamerom virili kroz prozor. Samo što mi u tanjur nisu zagazili, a njihov šef Slaven zadovoljan rješava s društvom tekuća pitanja (litra i voda). Evo, sad i gospon Heidler aparatom viri u tanjur kao da u njemu ima kaj posebno. Grickam šljive da se smirim, ne mogu više. Veli Edo: – Idemo, samo smo vi i ja za dolje. – I krenusmo onako nadobudno niz strminu. Znamo mi to. Na prvom zavijutku, kad smo zamakli podsmješljivim pogledima polaznika, Edo je odlučio letjeti kak naša pura i na sreću zaustavio se na prvom trnovitom grmu. – Nije to niš! – kažem ja i uhvatim se za trnovu granu. Ja barem nisam letio. Da se to dogodilo, čulo bi se gore pri vrhu. I što da vam pričam, uza sve muke i kriva skretanja na putu prošli smo kroz zaselke u kojima nema ni gemišta ni škropca za podizanje morala, ali zato ima cucaka k'o u priči, ali ni jedan ni crni. Edo koristi prednost prvi je stigao do kupina i, zna se, meni ostale zelene. Oko Cvetlina jato purica. – Glečte kakve noge ima. Boris, to na crtežu morate popraviti. – Vidite kak' pješačenje može bit' korisno! Stižemo u hotel na šank. Hvala ti, Bože!
Subota, 28. kolovoza.
Dan peti Radimo svoje story. Sve praši. Što se Ivone tiče, ovo je upućeno njoj: – Je, kaj niste dogotovili ni jedan kadar? – Kaj bum ja sad, podloge su tu i ja sad samo gledim i čekam. Edo Maajka više ne zna kako se zove, u komi je, teška depresija. – Niš ne bu od toga. Muči ga Ivona, muče ga dečki koji se razbuđuju do podneva. – Niš ne bu! Niš! Na glavnome trgu uz televizor i galamu nazire se izlazak iz gadne situacije. Suzana će sve to riješiti. Bez brige. Vidjet ćemo.
Nedjelja, 29. kolovoza.
Dan šesti Predlažem da odemo na puricu z mlincima. Nije da Maajka ne bi, ali u depresiji je zbog objektivnih teškoća. Ivona još nije do kraja odlučila koja će njena tehnika biti. I taj će se problem riješiti poslije mise i mladoga pope trakoščanskog. Uostalom, vidjet ćete. Maida je svoj kostur raspomamila i na kraju ga pretvorila u purana, a ja moram pretvoriti puru u policajce, pa onda policajce u bijeli papir. Ima još dva dana, bit će svašta. Ja sam gotov i ovo pišem da im ne smetam. Maidino i moje je već u računalu, i Senkino, a i od dečki (bez obzira na lude noći). Još samo Mela i Ivona. – Sve je pod kontrolom! – kaže Edo, a Suzana se smješka i rezucka papire za Melin kolaž… Uostalom, vidjet ćete.
Ponedjeljak, 30. kolovoza.
Dan sedmi Nakon teških porođajnih muka, pod utjecajem nedjeljne mise i prije navedenih okolnosti Ivoni se za vrijeme Marušićeve projekcije dogodio Edo Maajka. Skicira ona Slaveka u polumraku dok zidom prolazi inspektor Maska i s obzirom na Edu stalno nazočna u našim glavama ovih dana evo logična rješenja. To je bio presudan trenutak za njezin uradak. Nakon što je Edi uručila portret krenula je u završnu akciju i, ‘zamislite’, gotova je. Ovdje rano zatvaraju točionik (prošlo je jedanaest), koji je značajan za odvijanje presudnih radova. Začudo uspijevam dobiti žuđenu tekučinu. Maajka skače od veselja. Konačno će biti sve u računalu. Već smo u Osmom danu. 1 i 45 već je pospano vrijeme nakon naporna dana punog iznenađenja. Ja više ne mogu. Idem spavati…
Utorak, 31. kolovoza.
Dan osmi Dan D. Doručak. Neki pospani dan. čekam. Od društva tu je još jedino Senka. Pijucka početnu kavu. Evo, prolazi i Maida. Stiže i Mela. Najnovije vijesti: rukometaši stigli u Zagreb na Trg, Edo Maajka završio radove u 2 i 30. Da vidimo što rade naše slikice. Je, vidjeli smo ih. Super. Sad će ručak. Kaj sad? Purica z mlincima. Sve je kak se šika. Žilava pura i mlinci za rastanak. Poslije ručka vidjeli smo film, ali smo i čuli predavanje o softveru i hardveru kojim smo se služili pri izradi filma. Zanimljivo za završetak radova. I sada pripreme za finale. Ta duga mračna i gladna noć. Kao uvijek posljednja večer donosi uzbuđenje. Film iz Pule, razgovor s autorom. Večera, veselica. Nakon filma (ma znate koliko film traje) razgovor s autorom pretvara se u izgladnjivanje pitanjima koja baš nemaju veze sa samim filmom. Onda zablista naša Ivona svojim viđenjem filma te potporom i razumijevanjem autoru. Osvjetlala nam je obraz, ali mi smo gladni i da Vrdoljaku nije zazvonio mobitel, ne znam kako bi to završilo. E, sad opet izgladnjivanje do glavnog jela. Sve što ovako počinje uvijek super završava. Al` je dobro jelo. Mladi organiziraju veselicu kod Slavena. Macovi svijetle, glazba trešti, izdržljivi smo, kako koji, ja odoh u 4 i 20 pa nisam vidio što radi Maajka na taktove New York, New York. Kažu da je to bil pravi crtić prije njegova odlaska u sobu. Mela i Senka čekale su da ih potjeraju na spavanje.
Srijeda, 1. rujna. Dan deveti I sad dodjela diploma tri sata kasnije. Gledanje naših uradaka. I rastanak. Da rezimiramo! Upoznali smo dosta animatorskih tehnika, sudjelovali smo u stvaranju filma. Sad još sve to primijeniti u našoj sredini i pojaviti se na Reviji. Bilo je lijepo, ugodno i korisno. Hvala, Suzana! Hvala, Edo! Hvala i Veri i ostalima za još jednu uspješnu Medijsku školu Vidimo se…
( Pisano za ZAPIS Hrvatskog filmskog saveza)
Blogomoljac me spasio pa imamo i video HVALA!
komentiraj (19) * ispiši * #
