komentiraj (21) * ispiši * #
komentiraj (14) * ispiši * #
Poštovano uredništvo
Poštovano uredništvo Dnevnika.hr i Bloga hr!
Danas je sivo u Zagrebu pa biste mogli već jednom krenuti u akciju ispravljanja stranica kojim se mi Blogeri služimo.
Impresum bi trebao imati točne podatke o uredništvu i Imena inkognito admina. To prije svega zahtijeva i vaša funkcija u uređenju Bloga. Tu se baš ne možete izvlačiti na BUG.
Naslovi ispod komentara nikako da budu osvježeni. Godinama čitamo:
Poginuo pri pokušaju da zaustavi kamion i uskoči u njega
Obama: Sankcije će Rusiju skupo stajati! Kina poziva na suzdržanost
Pistorius se slomio u sudnici - Prekrio uši rukama i jecao
Izvješća koja je bilo teško slušati: Opisani detalji masakra
Sve što radi je sjedi i leži, a tjedno zarađuje i do sedam tisuća kuna!
Danas se pojavio i naslov
David Beckham šiva haljine za lutke svoje kći?
Vidim da vam je i Hrvatski jezik slaba strana
Lijepi pozdrav! Ugodan vam dan!
komentiraj (21) * ispiši * #
komentiraj (14) * ispiši * #
Palim svijeću večeri ove...
Palim svijeću večeri ove za ljude i snove
dan je križa
Svatko na tom putu postaju svoju ima
Osobne brige podastirem u mislima mojim
Tamo u Rimu centar je svijeta
Poniznost u duši
oholi bi htjeli biti čisti
kad zvona šute ljubav razumno shvatiti treba
svatko svoga Boga ima
Okrenimo se zato duši našoj
Propitkujmo vrijednost čovjeka
U vječni grad će svatko na svoj način
Eli Eli Lama Sabachtani
Vrijedi ljubav našu
Za nas je otkupljen svijet
Eli! Eli! lama azavtani?!
Na Golgoti je umro - a za kog je izda'no?
Je l' pala žrtva ova il kasno ili rano?
Na Golgoti je umro i svijet za to znade,
Al od te žrtve davne još ploda ne imade.
A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo,
Što nikad nije više onako zakucalo...
I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni,
Osušila se krvca i suha još se skrvrni.
Prošetala se povijest u sramotničkoj halji,
I što smo nebu bliži, sve od neba smo - dalji!
Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,
Pokradoše mu čavle - i to je bilo prvo!
U ime čovječanstva i bratstva i slobode
Počeše krvno kolo da bezbožnički vode - - -
I derala se družba od gadne strasti pjana;
Mi ubijamo, Bože, sve zbog Tebe - Hosana!
Na Golgoti je mrtvo i vjetrić tamo tajni
Tak cvili: Eli! Eli! lamâ azâvtani?
A pokraj krvi davne i ispod drva suha
Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!
Da ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu,
Pa odvedoste ljudstvo u kršćansku arenu!
I tu u sjajnim ložam, u zlatu i u slavi,
Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,
Zapremili ste i vi i vaše gospe bijele
Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!
I gledajte u igru od bijede i od jada,
Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!
I tamnice o crne, gdje mnogi plač se gubi,
Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!
I djevojčice gole, a ispred sita suca,
Ah, imale bi obraz, da nemaju želuca!
I sramotu i bijedu i uvrede i varke
I uzdahe i laži i mnoge suze žarke.
A usred bare ove, gdje trovna gamad pliže,
Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže.
I gleda, gdje su ljudstvu sve gori crni dani,
I plače: Eli! Eli! lamâ azâvtani!
Badava gordo kube i mramor Panteona,
I papuče od zlata i orgulje i zvona!
Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,
Badava alem gori na kruni i tijari!
Ah, Golgota je pusta, i vjetrić tamo tajni
Tek cvili: "Eli! Eli! lamâ azâvtani?!"
(S.S.Krančević)
komentiraj (13) * ispiši * #
Palim svijeću večeri ove
Palim svijeću večeri ove za ljude i snove
dan je križa
Svatko na tom putu postaju svoju ima
Osobne brige podastirem u mislima mojim
Tamo u Rimu centar je svijeta
Poniznost u duši
oholi bi htjeli biti čisti
kad zvona šute ljubav razumno shvatiti treba
svatko svoga Boga ima
Okrenimo se zato duši našoj
Propitkujmo vrijednost čovjeka
U vječni grad će svatko na svoj način
Eli Eli Lama Sabachtani
Vrijedi ljubav našu
Za nas je otkupljen svijet
Eli! Eli! lama azavtani?!
Na Golgoti je umro - a za kog je izda'no?
Je l' pala žrtva ova il kasno ili rano?
Na Golgoti je umro i svijet za to znade,
Al od te žrtve davne još ploda ne imade.
A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo,
Što nikad nije više onako zakucalo...
I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni,
Osušila se krvca i suha još se skrvrni.
Prošetala se povijest u sramotničkoj halji,
I što smo nebu bliži, sve od neba smo - dalji!
Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,
Pokradoše mu čavle - i to je bilo prvo!
U ime čovječanstva i bratstva i slobode
Počeše krvno kolo da bezbožnički vode - - -
I derala se družba od gadne strasti pjana;
Mi ubijamo, Bože, sve zbog Tebe - Hosana!
Na Golgoti je mrtvo i vjetrić tamo tajni
Tak cvili: Eli! Eli! lamâ azâvtani?
A pokraj krvi davne i ispod drva suha
Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!
Da ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu,
Pa odvedoste ljudstvo u kršćansku arenu!
I tu u sjajnim ložam, u zlatu i u slavi,
Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,
Zapremili ste i vi i vaše gospe bijele
Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!
I gledajte u igru od bijede i od jada,
Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!
I tamnice o crne, gdje mnogi plač se gubi,
Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!
I djevojčice gole, a ispred sita suca,
Ah, imale bi obraz, da nemaju želuca!
I sramotu i bijedu i uvrede i varke
I uzdahe i laži i mnoge suze žarke.
A usred bare ove, gdje trovna gamad pliže,
Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže.
I gleda, gdje su ljudstvu sve gori crni dani,
I plače: Eli! Eli! lamâ azâvtani!
Badava gordo kube i mramor Panteona,
I papuče od zlata i orgulje i zvona!
Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,
Badava alem gori na kruni i tijari!
Ah, Golgota je pusta, i vjetrić tamo tajni
Tek cvili: "Eli! Eli! lamâ azâvtani?!"
(S.S.Krančević)
komentiraj (15) * ispiši * #
Narode moj ljubljeni
komentiraj (6) * ispiši * #
Posljednja večera
Leonardo da Vinci
Posljednja večera (latinski: Coena Domini) je oproštajna večera koju je Isus blagovao sa svojim apostolima u Veliki četvrtak uoči muke u Jeruzalemu. Isus je tada ustanovio euharistiju, koju kršćani slave u svetoj misi.
.
Dvorana u kojoj je Krist održao Posljednju večeru zove se cenakul. U to je vrijeme cenakul označavao u starorimskim kućama prostoriju na prvom katu, odnosno cijeli prvi kat
Poslije službe riječi i provijedi na večernjoj misi na redu je
Obred pranja nogu
slika s neta
Upravo je obred pranja nogu jedan od specifičnih dodataka ili dopuna.Poslije homilije/propovijedi svećenik, po uzoru na Isusa, odlaže svoju svećeničku haljinu/misnicu, uzima lavor, vrč i ručnik te pere noge dvanaestorici muškaraca koji se večeras simbolično zovu „Apostoli“. To je gesta koju je Isus učinio na posljednjoj večeri, a koja izražava samu bit svakog kršćanskog postojanja: biti u službi drugih, poput Isusa. Isus je svoje učenike, nazvao svojim prijateljima. Riječi pjesme koja se za ovaj obred danas posebno pjeva imaju vrlo duboki smisao i poruku: Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog.
Poslije mise je Getsemanska ura
Kako svjedoči Evanđelje, Isus se poslije večere s učenicima uputio u Getsemanski vrt. Tamo ga je oblijevao krvav znoj dok se molio. Stoga vjernici kao uspomenu na ovo Isusovu molitvu provode uru klanjanja u svojim crkvama. Sam je Isus zapitao svoje učenike: "Niste li mogli probdjeti barem jednu uru moleći sa mnom?"
Dok se pjeva Slava, na svim crkvama zvone sva zvona. Nakon toga se gase sve do Slave na Veliku Subotu.
(podaci s interneta)
komentiraj (9) * ispiši * #
lamentacije
lamentacije
križni put
život ponovljeni
obnovljeni
kretanja
putovanja
križ nosimo
znamo ljubav
imamo i svijet
usponi i padovi Golgote
teški križ sve zbog nas
mi zbog njega
lamentacije o životu
putovanju
uskrsnuću
postoje dani kada šute zvona
tišina u nama pravi put
ljubav se tako određuje
svjetlost uskrsnuća
traje ono
sve je moguće
Na veliku srijedu svake godine lamentacije u Katedrali i kod Sv.Marka
destinacije koje treba posjetiti
komentiraj (14) * ispiši * #
Noć je tako kratka
Nismo se sretali u tim danima
Vlakovi su prolazili slikama djetinjstva
Ti si u nekom vrtu učila kako posaditi trešnju
Ja sam tražio jaglace ranoga pramaljeća
Maštao kako dohvatiti te crvene plodove
Nedohvatni su bili tvoreći intrigu kako ih doseći
Mogli smo se i sresti u tim bregima
Neke snove pojasniti
Danas vidim na slikama
Ništa se nije promijenilo
Ista si kao u snovima
Čudna su ta sjećanja
Trgovišče, Zabok, Krapina, Bedekovčina Varaždin
Koje li sam sve priče odmaštao u zvucima vlaka
Sati ne podliježu zaboravu
Nikuda nisam žurio
Neko tromo vrijeme me obilježilo
Vraćam se često tim danima
Nije mi jasno kuda sve to sada leti
Noć je tako kratka zadržati je ne mogu
komentiraj (20) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (10) * ispiši * #
komentiraj (16) * ispiši * #
komentiraj (32) * ispiši * #
sirnica, pinca ili biskupski kolač
Pinca je kolač koji se s jajima nosi na blagoslov u crkvu za Uskrs
i služi na obiteljskom ručku
za pripremu stavim uvijek
dvostruku količinu
2 kg namjenskog brašna (dizana tijesta)
20 jaja
36 dag maslaca
48 dag šećera
4 dl mlijeka
16 dag svježega kvasca
6 žlica ruma
4 vanili šećera
sok dvije naranče
vrećica Kotany naračine kore
malo soli
i dvije žlice ružine vodice
četiri jaja i 16 žumanjaka pomiješaju se sa šećerom
vanili šećerom, rumom, ružinom vodicom,
sokom naranči i korom naranče
smjesa se stavi u brašno kojemu se dodaju sol i kvasac
otopljen u mlijeku
to se sve dobro mijesi 20 minuta
dok tijesto ne omekša i ne jave se mjehurići
tijesto se pokrije i ostavi dizati u zagrijanoj prostoriji
najmanje dva sata
dobro ga je još jednom premijesiti i pustiti da se diže
takvo tijesto se formira u sirnice (oblik nalik siru)
koje se prekrite ponovo dižuna plehu
kad se dignu premažu se žutanjkom otopljenim
u malo vode
na vrhu svakoga komada napravi se unakrsni rez
i peku se 40-45 minuta na 180 stupnjeva
Dobar tek!
komentiraj (33) * ispiši * #
poslije kave
trag jutarnje kave by Sjedokosi
U šalici kave neki želje kroje
U oku mrlje postanu snovi
Na stablu ovom sudbina se čita
Princ na konju iz bajke stiže
U vrtlogu ruža što bit će na kraju
Zvijezde zasigurno znaju
Pojasniti bajku treba
Tko zna neka se javi
Slijedit ću usud koji objavi
komentiraj (34) * ispiši * #
oduvijek
foto Janos M Schmidt
Nježnosti nam uvijek treba
Peroni i dočekivanja mladosti naše
U vječnosti zacrtani ostaju
Pojave se tako slike, zvukovi sreće
Stiže u dvadeset nula pet osmijeh iz daljina
Pa onda opet rastanak i čekanja
Pobrojeni dani ispunjeni slikama u duši
Trajno je to i kad sve se ruši
Danas prisjetimo se čudne čežnje
Misli su nam kao uvijek neizbježne
Pokoja suza sreće u oku se nađe
Zvukovi davnina stvaraju ljubav
Nadograđuju postojeće
I kad samoća dođe u nama uvijek nešto kopka
Ne želimo biti sami
To je ono što nas životu mami
komentiraj (26) * ispiši * #
komentiraj (15) * ispiši * #
komentiraj (41) * ispiši * #
komentiraj (25) * ispiši * #
komentiraj (15) * ispiši * #
komentiraj (10) * ispiši * #
komentiraj (18) * ispiši * #
Često čitam ovdje na blogu o drskim krađama
Uvjerih se ovih dana da mi ideje prezentiraju kao svoje
Čak i pišu poeme što su ovdje svaki puta odbijale
Lastavica ima noćne more na suhozidu i
sanja knjigu koju stvara na odmoru i prisvaja sve zasluge sebi
A Dinaja veliča vječnu ljubav
Hvala drage blogerice!
komentiraj (22) * ispiši * #
Dažd
preuzeto s neta
U obilnim mlazovima
iz teških oblaka
liva se gusta kiša.
Toči kao iz kabla
na livade,
na voćnjake,
na pašnjake;
ali, nadasve,
lupa na naša stakla,
kuca na naša vrata,
bije nam o krovove.
I zvuči,
i svira,
u svima jezicima,
u čudnim narječjima,
nasilna,
sveplodna kiša.
A njen je zvuk
sladak sluhu
kao čehulja grožđa
usnicama.
Jutros je varoš bila
čista ko svečana slika,
u smeđem, osvjetljenju
što padaše s neba
na ulice i trgove,
te smo šećući posred kestenova
tugovali,
žalovali,
blago,
bez žalosti,
bez tuge:
dolazi,
dolazi ona divna zagrebačka jesen.
I mučilo nas
što naši mrtvi nisu s nama
da vide novi Zagreb,
ljupku Hrvatsku.
A sada kiša
teče i zvuči;
kuca o naše prozore
kao jato golih tića
što cvrkuću,
što izdišu.
Kiša je isprala sve grane
na stablima
i sad je lišće svježe zeleno,
a kuće opet čiste i crvene.
Slatko je pisati uz romon dažda.
Kiša rominja,
glogolji,
žamori;
kiša jadikuje;
mijenja pravac,
vraća se,
bugari,
i opet sipi i sipi
na dvorišta gdje stvara mlake,
na krovove gdje teče u žlijeb;
kiša jednolično svira
kao lučac o zvonku staklu
po stablima,
po brezima,
po živcima,
po srcima.
Kiša kiši
i kiši
i prestaje da kiši;
a onda otiče cestom.
A onda kao miris dunja
kroz vidik rosnih bregova
hrvatske domovine
javlja se čežnja
za plavim morima,
za novim nebištima,
za širim obzorjima.
Budi
kiša sve što u nama drijema;
draga
kiša sve što u nama plače;
tješi
kiša sve što u nama cvili.
Ovako je mi nekada, pjani, slušasmo,
kroz lahore borika na brijegu Marjanu
gdje sprema svoje harfe i svoje svirale,
za naše duše dirke;
za svoje strašne svirke,
leleke,
i duduke:
o mi smo slušali kišu
po danu i po noći
gdje rida sladostrasno,
gdje kida u nama
kao rđavu strunu
sve što trebaše da pukne.
Ali draža no ona kiša u noći
čuta iz topla kreveta za bura
teče na njivu duše ova topla kaplja
Milosti,
Dobrote,
Oproštenja;
plače nas,
draga nas,
curi na nos,
milosna,
dobrosna,
svjetlonosna,
zagrebačka kiša.
Mi znamo da kroz to vrijeme
gore na Cmroku i Tuškancu
plave i crne djevojke
dišu na potna stakla
kuda naslanjaju čelo
i motre na kišu i oblake
i cvijeće u dvorištu.
Sanjare dakle djevojke,
a mi kroz to vrijeme
pjevamo kišu i cvijeće
i momke i djevojke.
A kada prestaje kiša,
mi kroz otvoren prozor
dišemo čisti uzduh:
- takva skuta plaveti
nema ni u kom Gradu
po spasonosnoj kiši. -
A onda Sunce
tjera oblake,
obasjava brežuljke
i suši po Gradu mlake
od skore kiše.
Tin Ujević Grič, 1920.
komentiraj (19) * ispiši * #
depresija
Problem je što se ona bez pitanja u dušu uvuče
prevari je san proteklih dana
godinama skriva se u prikrajku života
lažna ljepota nekoga bez duše
kako živjeti onda na putu prema neminovnom kraju
možda ćemo odgovor na sve to saznati u raju
ne volim da napusti me netko s teorijom o krivnji
nedužnim praveč' se i dalje
krivnju da ostavi meni
ništa kao da u životu nije bilo
ožiljci dalje tu su negdje u modrini neba
samo znam to mi životu ne treba
uvuče se u podsvijest uporno me muči
živjeti mi ne da
ja dalje riječi nižem
perlama ogrlicu stvaram
teret ostaje u duši
oko mene sve se ruši
komentar pjesnikinji Duki Veljković
komentiraj (21) * ispiši * #
komentiraj (8) * ispiši * #
More
I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se smijemo se moru
Josip Pupačić
komentiraj (16) * ispiši * #
