Nježnosti nam uvijek treba
Peroni i dočekivanja mladosti naše
U vječnosti zacrtani ostaju
Pojave se tako slike, zvukovi sreće
Stiže u dvadeset nula pet osmijeh iz daljina
Pa onda opet rastanak i čekanja
Pobrojeni dani ispunjeni slikama u duši
Trajno je to i kad sve se ruši
Danas prisjetimo se čudne čežnje
Misli su nam kao uvijek neizbježne
Pokoja suza sreće u oku se nađe
Zvukovi davnina stvaraju ljubav
Nadograđuju postojeće
I kad samoća dođe u nama uvijek nešto kopka
Ne želimo biti sami
To je ono što nas životu mami