Uvijek su mi bila po mjeri odijela

22.01.2016.

Evo još jedne note iz obiteljske arhive iz tridesetih godina prošlog stoljeća.
Tek sam ovih dana otkrio da su ponovo tiskane 1996.



Uz rad su marne ruke.
Ništa nema ti bez muke, sreću nosi rad
Uz rad su marne ruke
Sad svjesno prionule
Ništa nema ti bez muke, sreću nosi rad
Vedrim licem k radu svome
Prionimo složno svi
Neka grlu u svakome
Pjesma zaori
Vedrim licem k radu svome
Prionimo složno svi
Neka grlu u svakome
Pjesma zaori
Neka živi sloga naša
U noj sve se lakše snaša
Zato braćo složno sada
Radujmo se dok je rada
Neka živi sloga naša
U noj sve se lakše snaša
Zato braćo složno sada
Radujmo se dok je rada
Sad zato vedro mi,
složno stupajmo braćo svi
Suncu, sreći krepko sad
Jer čeliči volju rad
Tivar ljudi složno svi
Uvijek nek su veseli
Snažit tijelo, jačat volju
Stvoriti si budućnost bolju



Tekst: Vera Simeoni Kopmozitor: Franjo Nadaši




komentiraj (20) * ispiši * #

<< Arhiva >>