Prva prava ljubav - Hlebine

31.12.2015.


A započelo je onoga ljeta kad je dugonoga utrčala u predsoblje.
Onako u žurbi zadihano je rekla:“U Međimurju počinju žetve.
Miris pokošenoga sijena je posvuda.“
„Vrlo rado!“, odgovorio je.
„Dobro! Onda u subotu u devet na Držićevoj, kod govornice!“
„Veselim se!“
Zaista, tamo je bila plava govornica na kojoj je visjela uvijek neobješena
slušalica i kad je prolazio uvijek bi ušao da je objesi pravilno.
Ona je čekala naslonjena čitajući neki francuski modni časopis.
Onako, kao, nezainteresirana.
Bijele hlače na dugim nogama, kockasta košulja malo raskopčana
(taman koliko je potrebno dobrome pogledu – a imalo se što i vidjeti).
Naočale po zadnjoj modi. Lice plavog pogleda nasmijano i pomalo
zbunjeno. Plava kosa lepršala na vjetru.
Nakon pozdrava krenuše na istok. Što dalje iz grada vijugavom
cestom prema Koprivnici.
Pravi ljetni dan. Miris sijena na poljima. U daljini željeznica.
Pravi podravski motivi.
Ostao je bez riječi. Razmišljao je što progovoriti. Riječi baš nisu dolazile.
Vrpoljio se na suvozačkom mjestu. Bilo mu je toplo.
I pre toplo, ali i ugodno. Tlak mu je pomalo kretao u vis.
Zaboljet će ga glava, a on neće reći ni riječ.
Odjednom jato gusaka.
Gusan se napenalio, smeta ga narančasta boja.
Dobro došao, frajeru! Bit će razgovora.
„Da svratimo na kavicu?“
Stali su. Gostiona na osami, obasjana suncem. Iza kuće hrastov lug i
plastovi sijena. Tišina u lugu. Taman za šetnju u dvoje.
Zaboraviše na kavu. Šeću uz plastove, uz drveće i …
Ruka privlači ruku poljubac pada,a i plast je blizu.
Odnekuda iskrsnu gomila s vilama i zaprežna kola da odvezu sijeno.
I sad ga tek glava zaboli…



Hrvatski muzej naivne umjetnosti
Jelen u sumi
Ivan Generalić
Jelen u šumi /
Deer in the Forest
1956, 500x600 mm
Ulje, staklo / Oil, glass


roda
Josip Generalić
Moja roda, 1971
Ulje/staklo, 1000x800 mm


Nije ga baš često boljela glava, ali ovoga puta je to bilo stvarno neugodno.
Sjeli su u auto da što prije nestanu. Košulja je sada bila raskopčanija,
na rubovima privezana u čvor.
Vozila je polako…
Nizala su se sela bez prestanka, miris sijena nije prestajao.
Prošli su Galeriju u Hlebinama i nastavili dalje. Nizala su se raskršća
i raspela kao stražari onako usput. Sela nikako da prestanu.
Guske su veselo gakale, a njemu nije bilo do šale.
Osjećao je da će se raspuknuti.
Konačno kraj.
Vidi! Šumarak neki. Zapravo log.
Divno mjesto za skloniti se od pogleda. Oboje su pomislili isto…
Požurili su. Miris želje bio je u zraku. Tišina, polumrak… Divno mjesto!
Da, baš!
Tisuće, ma što tisuće, milijun komaraca spustio se na njihovu kožu.
Čudo nikad viđeno. I opet ništa.
O glavi neću ni pisati. A trebalo se i obući!
Koža je peckala, svrbila.
Ušli su u Fiću i počeli se tresti od smijeha.
Uz put raspela, guske i patke navališe u grohotan smijeh.
Njega je glava boljela još više…
Sabrali su se i pošli u Galeriju.
Na zidovima visjeli su Beatlesi, Arsen Dedić i Sofija Loren.
Mora da je taj Generalić spavao u onome logu.
Nije da nije volio naivu, ali toga puta je sve to bilo tako jadno
pa ju je povukao da što prije nestanu u pravcu Zagreba.
Koprivnica je blizu pa su skrenuli u pivnicu Kraluš na prge i kobase,
a i grah nije bio za baciti.
I pivo je bilo dobro.
A svrbilo je, svrbilo…
Želje više nije bilo, a nije mu bilo ni do smijeha
i zidovi i prozori sve je bilo u naivi…

sophia
Josip Generalić
Sophia Loren, 1973.
Ulje/staklo, 1500x1200 mm


beatles
Josip Generalić
Beatlesi u Hlebinama, 1973.
Ulje/staklo, 1200x1700 mm



roda
Josip Generalić
Moja roda, 1971
Ulje/staklo, 1000x800 mm



Dan je bio na izdisaju. Sunce je obasjavalo brda, nebo se crvenilo.
Pričali su kako se to, zapravo, zbilo…
Negdje oko Božića došla je školu pitati za nećakinju i
tada su se prvi puta sreli.
Škola je davno završila, a njoj se nije žurilo.
Razgovarali su o dočeku Nove godine. On će u Varaždin kod rodbine,
a ona će biti u društvu prijatelja.
Razgovarali su polumraku. Nešto je strujalo među njima.
Bilo je to u zraku.
Rastali su se, jer čistačica je počela zveckati ključevima.
Za polugodište mala Natali donijela je Tadijanovićevu monografiju
„Prsten“.
Rekla je: „Teta vas pozdravlja!“
Srce mu zaigralo.
Praznike je proveo čitajući Tadijanovića upijao svaki stih.
Nije do tada preferirao takav način pisanja. Bliski su mu bili Matoš,
Tin, Krleža i Cesarić a sad je pojavio Tadija…
Prsten se urezao u misli. Otputovao je u Firenzu kako bi osjetio dah
pjesnikova doživljaja. A mislio je i na dugonogu i čekao da se pojavi.
Od Natali je saznao sve o njoj. Organizirao je izlet i onako uz put
spomenuo da mogu i roditelji koji žele na put s djecom.
Bile su dvije mame i naravno dugonoga teta. Onda je skoro završavala škola
i evo sada se voze put Zagreba.
Rastali su se uz dogovor za sutra.
Bila je divna noć, Fićo i ni jedan komarac.
I nije bilo problema s glavom.
Danima su okolna polja, aerodromi i što sve ne, pjevali ljubavnu pjesmu.
A bilo je ljeto za sjećanje…
Ah, da! Prsten!
To je duga priča i još traje.

(Priča je dovršena nakon 39 godina manje dva dana)


Ja sam bio lokomotiva

29.12.2015.

Ja sam bio lokomotiva
Ivančica vagončić
Nakon dugog šetanja prugom
Shvatih da je ljubav
Umor u nogama (Mladen Kušec)

Baš kad ste zapeli. Prva ljubav i nije baš ljubav. To je ono: dotrčiš kući s buketom visibaba i pjevaš: Ivanka, Ivanka. Imala je crne oči i crnu kosu. Donijela mi prve visibabe. Počelo je proljeće života u prvome razredu.
Prava prva ljubav počela je jedne sezone klizanja na Šalati. I opet nije bila ljubav. Prava ljubav počela je jedno ljeto uz podravske motive.
Mislim da ljubav (vjerujem) nije redni broj. I ne volim čitati lažne istine o njoj. Kod prave ne postoje usputne (paralelne) o kojima se piše na veliko.

a evo i Mika Antić


Najljubavnija pesma

Ovo je zaista najljubavnija pesma,
a ni reč o ljubavi.

Svim pajacima i lutkama otkinute su glave,
i oni tako leže u ćošku
bespomoćni i bačeni.

Neko u ovoj sobi neće više da bude dete,
neko u ovoj sobi tri dana ne moze da ruča.
Neko u ovoj sobi samo ćuti, ćuti
i gleda kroz prozor kako jesen sa lišćem
i vetrom
putuje preko pokislih gradskih krovova
za pticama.

Ovo je zaista najljubavnija pesma,
a ni reč o ljubavi.






samo nebo zna - zanima me tvoja prva ljubav


riječ bijaše na početku

28.12.2015.

riječ bijaše na početku
bit će i na kraju
u krugovima
vrtlozima naših oluja
u Suncu poslije svega
u igrama modroga neba
ne važu se one tlapnjama našim
riječ bijaše od Boga
ne možemo okrenuti naopako naše misli
čak i onda kad jadi su nas stisli
uvijek tako kroz sva snoviđenja
tražimo opravdanja u oproštaju nekom
odavna i zanavijek molitvama se broje
ljubav na kraju iskre svoje pali
jedino tako s riječima smo znali
pravorijek u svemu ćemo naći
značenja nikad nisu ista
jedino ljubav u nama poslije svega blista



Sretan Božić!

25.12.2015.



( fotkala Lastavica, uredio Sjedokosi)

Sve najbolje u ovim prazničkim, danima
mnogo sreće i zdravlja želi vam

Sjedokosi

Badnjak

24.12.2015.

I



MIR LJUDIMA DOBRE VOLJE!

nije koalcija, ali je savez

23.12.2015.



ostav se politike
brini za tlak i srce
magnetna rezonacija dokazuje


sada kad sve znamo
samo treba amo tamo
dug život se tako nudi
ajmo hrabro ljudi
ništa nije sporno
samo jedan porno
zdravstveno umijeće
da znaš da se ipak kreće
Mrazice i Mrazovi
na posel
nitko ne zna
tko je ovde osel

ne možeš zanijekati leptirova krila

20.12.2015.



Ljubav je samo jedna u vremenu
ne pretače se iz čaše u čašu
ne prolijeva se na raskršćima
u kaležu vječnosti
tijelu napitak nudi
tako zajedno žive ljudi

dvoje iz dana u dan
u noćima kratkim
pretočeni u snove
zavjet ako su dali
sve tako da bismo znali
nepogrešivo beskrajno

izgubljeno je samo ono što ljubav nije bila
ne možeš zanijekati leptirova krila
lakoću modre tišine
to nije igra ponuđena u bijegu
to nisu sebične varke
lažan osmijeh u plesnom zagrljaju
ojećaji nepogrešivo traju

Ljubav je samo jedna u vremenu
ne pretače se iz čaše u čašu
ne prolijeva se na raskršćima
u kaležu vječnosti
tijelu napitak nudi
tako zajedno žive ljudi


slava svetog Nikole

19.12.2015.


vino predajem!

svim Nikolama sretan imendan
onima koji ga slave kao kućnog sveca
sretna slava!

Lastavica, sretna ti slava!



Moj Nikola se slavio 6. prosinca

Oluja

18.12.2015.

245. rođendan - Beethoven

17.12.2015.

Ništa bez Ludviga
uvijek inspiracija










JESTE LI RIJEŠIL GOOGLE IGRU ?
na kraju dobijete Odu radosti

ponovljene pjesme

16.12.2015.

ponovljene pjesme
opterećene treptanjem leptira
usuglašene vremenom
bezvremene zauvijek
tko je izmislio krila
modri zamahom u tišini
ostvareni stihovi
niotkuda zvani
nismo mi ovdje sami
nepoznat netko stihove nam piše
duša riječima slike riše
tko smo mi u tom svemiru

bjelina ona u tragovima broda
pjena i snoviđenja sličnost nam donesu
i opet snovi dušom našom tresu
tamo negdje u oluji života
kraj oseke i plime
čežnja naša dobila je ime

večeras

15.12.2015.

svijeće na stolu stoje

13.12.2015.



svijeće na stolu stoje
adventske
crvene boje
ljudima dobre volje
dani veselja
ljubav to je
koraci u mnoštvu
predvečerja šarenome gradu
osmijehe nam druga lica kradu
osjećaj novi pruža nadu
navještenje mira u nama
dobra volja nije nikad sama
zapjevajmo pjesme stare
očekujmo ponoćna zvona
svjetlila nam radost okupljenoga doma
ima li nešto ljepše u tihoj noći
koledari negdje u ulici radosti
darovi nam znani
crvena jabuka na ljubav mami




Na jučerašnjoj promociji
i moja pjesma


(Foto - Laura Lara Gee)

san je čežnja vječnosti

11.12.2015.

san je čežnja vječnosti
stvarnost bez stvarnosti
preplitanje vječno prisutno
staze odavno zacrtane u zagrljaju
željenom ili stvarnom u novoj dimenziji
sve na dlanu
neuhvatljivo
nedodirljivo
vječno
mi spavači otvorenih očiju
pokrete pamtimo
recikliramo ljubav novotvorbama
tihovanjem glazbu usavršavamo
postojimo negdje nedohvatno među zvijezdama
zvijezda sa zvijezdom zajedno modrinu ukrašava



kak se to pevalo 1911.

10.12.2015.



Nenadmašan

Va, pensiero

09.12.2015.



Dijelim
http://suzanagubina.blog.hr/2015/12/1631988724/za-malog-romana.html

spadaju samo gaće

08.12.2015.

spadaju samo gaće

http://www.jutarnji.hr/ivanu-zvonimiru-cicku-ispale-hlace-bas-u-trenutku-kada-se-slikao-s-predsjednicom/1474595/?secId=79

moja profesorica Hrvatskoga jezika
kad se počelo nešto nabrajati sa ovdje spadaju
tvrdila je da u Hrvatskom jeziku
spadaju samo gaće

a što je sa hlačama?

komentar i srce

07.12.2015.

haha koja predostrožnost - budan sanjati
kolodvori srca uvijek su tu
bili mi budni ili ne :)
ljubav i san
to je jasno kao dan
a ipak nemoguće je protumačiti
baš tu ljubav
mislimo da znamo
kunemo se
ono u nama je samo nama znano


lunarna

02.12.2015.

noćas kad luna srebro prospe
putovanje naše ponovi se opet
usne med ponude
tijela naša pokretima lude
gdje li samo jedra kriju
brodovi u uvali tvojoj
zaigrali konjici morski
uzbibali snove naše
na kojoj su strani čempresi
kraj mirne vode
bistar put je do slobode
dodirima sanjam te onako nagu
ponoć je naša
prosipa se svjetlost tvoje kože
bijelo nježno neizbježno


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>