noćas kad luna srebro prospe
putovanje naše ponovi se opet
usne med ponude
tijela naša pokretima lude
gdje li samo jedra kriju
brodovi u uvali tvojoj
zaigrali konjici morski
uzbibali snove naše
na kojoj su strani čempresi
kraj mirne vode
bistar put je do slobode
dodirima sanjam te onako nagu
ponoć je naša
prosipa se svjetlost tvoje kože
bijelo nježno neizbježno
Post je objavljen 02.12.2015. u 06:47 sati.