Nagovorili me da prošećem Dumovcem
i nisam imao nikakve namjere
samo da vidim to čudo
sklonište za napuštene životinje



I vidjeh Tihu malenu
nije to ona - zove se Mici
ne odaziva se na to ime


Kupila me odmah
Zvat će se LEA


moraju je sterilizirati (to je obavezno, ako udomljuješ)
dobit ću je za dva tjedna


I evo je u prvoj kupnji
Sterilizirana, cijepljena sve besplatno
i ako je zdrava tek do godine na cijepljenje

sve je ovo Krležina krčma


Frešcajg, grincag, numenu, frederik,Andrija, Dvorska luda: i ostali nickovi Lastavicu bih rado osvojio ali se upleo Hemingvaj i napisao roman o njoj Što mogu kad voli samo autoritete. Sve bih ja u konclogor strpao. Priznajem da sam lud i što mi tko može. Čekam dan kada ti starci odu s bloga. Znam da jedino vrijedi starateta. U svakom natječaju ću s blognjuzom prozivati Sjedokosog i Lastavicu da im ne moram jebat mater u u mailovima

Starateta : Kaj si on zamišlja egoman jedan, samo bi štel da me kupa sa sapunčekima kaj ih je pokupil u Beogradu Ni mi dal ni v knjigu da se ona kreatura ne ljuti. Moj pes i mucek su vredniji od njih. Oni bi samo vređali laborantice, policajke i konobare. To je utuživo. Aniči pošalji mi mail kaj znaš o njima. Najrajše bi se skinula gola da vide da i ovak imam nekaj za pokazati Tražim se na Gausovoj liniji, ma kaj ja sam izvanserijska. Nema mene tu btv kaj sam ono rekla? Ma nije važno. Samo da bu još dugih komentara, vse bum sto put ponavljala da blogeri shvate kak sam genijalna.

Dinaja: samo da napišem još koju ljubavnu nek se ona tamo pjeni. Nek vidi što je ljubav.

Shadows: četiri godine me muči ta blogerica, Opet je na listi, idem u arhivu, da stavim post. Stavit ću onaj iz s Magicusa. Ima li ovdje negdje javni WC. Tak se osećam loše. Izdali me nabolji prijatelji. Zahira je sunce dok me ne pokrade

Mecabg: za mene je meca zakon

Annaboni : Taj Mirko mi se popeo na… pokazat ću ja njemu i Sijedom da imam mentorska muda

Lion Sjedi bi s tuđim mahao po meni. a ja u koprivama da se vidi kak imam rad ovaj Zagreb.

Ribafiš pivijo. Daj one ćevape broj 35

Razvedenica evo Sjedokosog moram se sakriti ne volim fotkanje.

Random sutra putujem na Mars, kažu da se s njega vidi srce na Veneri

20 do asa Ficho je uzeo aparat da me slika za dijasporu. S Bandićem sam na ti. Čuvajte se

Euro : Mirko i ja smo dijaspora koja drma blogom hr. Hehehe. Oćeš jedan GIF

Blognews: Ja ne znam tko sam, ali pouzdano znam da me Sjedokosi tuži ribafišu. Bezobrazluk i paranoja.

Demetra: kako je zelena moja dolina

Zvonka: Ne volim da me stranci zovu u ponoć pa makar to bio i Sjedokosi.

Mela: ajde nađi mi Franju i nemoj da se sazna da sam se rukovala s Kolindom i Nisan el diablom.
Poslat ću ti čestitke.

Lastavica: kako neki ne znaju što je radost. Izleti i fotografije najviše mi znače

o- da životu: veselim se svemu što život znači

Dupla ljuta: ova knjiga niš ne vredi. Ja ne pijem pa sve trezveno razlučujem

Nova Moda: Boris baš si srce. Vidimo se u Pointu.

Gorkić : Tvrd sam ORAH. Beštije to ne razumiju Zato je Lionica zabranila komentare Sjedokosom. Ja reklamiram samo jednu knjigu ovdje na Blogu neki ih reklamiraju bezbroj. i Blog.hr ništa ne naplaćuje. Od reklama bi mogli popraviti BUG

Razmišljanja jedne žene: Oni koji ne vole Varaždin ne vole ni mene.

Koyotica: moj mačak vidi bolje od mene. Oni koji ne sudjeluju u natječaju trebaju otići s bloga. Mene nema ovdje. Ja sam dijaspora, a kad treba glasati ne daju mi.

Mi Ljudi s rupama.: Ja neznam o čemu se radii To je svakako gnjusno. Podržavam vas. Očito imaš problema s nasiljem žena nad muškarcima

Zahira: Ispekla bih ti višku pogaču, oprosti, sad sam u drugome klanu. Ona o svemu odlučuje.

Kad 180 članova Društa na pozornici razveseli
prepunu dvoranu sigurno ima razloga za uživanje.

Danas društvo slavi 120 godina postojanja
što dokazuje Statut koji sam pronašao u Arhivu NSB
za stotu obljetnicu
i jedan je od najušćuvanijih dokumenata
iz vremena kada su se su se počela
organizirati pjevačka društva u Hrvatskoj

zapisnik osnivačke skupštine


naslovnica Statuta

Prvi koncert je Društvo imalo 1896.
u Gajevoj ulici
što dokazuje zapis iz župnog dnevnika





Bit će danas veselo u Lisinskom
proslava počinje u 18 sati
dođite!!!

Slavilo se jučer







Nastupile su i Ladarice



Tolja nas je podsjetio na Ivu Robića



Na programu su bili Arsenovi





Ivana Garaj Korpar otpjevala je nadahnuto Daleko me biser mora



Što reći nego opet večer za pamćenje
Hvala Kreši na fotografijama

Divno provedena večer!
Izvedena je po prvi puta Antina kompozicija napisana za Anumariju i Đanu.
Suita za 2 violine i klavir


Anamarija, Ante i Đana

Ante Božić-Kudrić (Split, 1990.) je pijanist i skladatelj. Osnovno i srednje glazbeno
obrazovanje stekao je u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu u razredu Valentine Štrbac-
Čičerić. Klavir je diplomirao na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi Ante Milića
2012. godine. Dobitnik je nekoliko nagrada na natjecanjima za mlade pijaniste u Hrvatskoj.
Tijekom školovanja pohađao je seminare uglednih pedagoga (Valdma, Kämmerling, Simone,
Bogino, Krpan, Inđić). Od 2012. aktivno se bavi kompozicijom. Skladao je muziku za animirani
kratki film „Iz Dubine“ koji je 2014. na Olympia International Film Festivalu dobio nagradu
za najbolji animirani kratki film dječjeg žirija. 2014. piše svoje prvo veće djelo Suitu za 2 violine
i klavir.

Anamarija Milić (Zagreb, 1989.) violinu uči od pete godine (profesori Žubrinić i Sešek), a sa 16 godina upisuje studij na MA u Zagrebu na kojoj je diplomirala 2010. (profesori Končar i Sorokov). Pohađala je brojne seminare kod poznatih pedagoga. Dobitnica je mnogih priznanja i nagrada na domaćim i međunarodnim natjecanjima (Bukurešt, Rim, Gorizia, Beograd i dr.) a ove godine dobitnica je i diplome na Tribini „Darko Lukić“. Nastupala je solistički i uz pratnju orkestara diljem domovine te u 15-ak europskih zemalja. Završila je poslijediplomski studij u razredu Borisa Belkina na Konzervatoriju Maastricht u Nizozemskoj 2012. godine. Članica je Hrvatskog klavirskog trija, te profesorica na Glazbenom učilištu „Elly Bašić“.

Đana Kahriman (Dubrovnik, 1989.). Sa sedam godina započinje s učenjem violine u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića, u klasi prof. Ivančice Kalanj. Godine 2011. diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi profesora Leonida Sorokowa.
Dobitnica je brojnih nagrada na violinističkim natjecanjima u zemlji i inozemstvu (Rim, St. Poelten, Kazahstan).
Od solističkih koncerata izdvajaju se nastupi na Dubrovačkim ljetnim igrama, Osorskim glazbenim večerima, Senjskim glazbenim večerima, Glazbenim večerima u Sv. Donatu, Samoborskoj glazbenoj jeseni, Muzičkom biennalu, Festivalu hrvatske glazbe u Beču, Festivalu mladih glazbenika u Litvi, Memorijalu Franjo Krežma, ciklusu Musica Eterna, Glazbenoj sceni Amadeo, festivalu Epidaurus te promociji Dubrovnika u New Yorku.
Članica je Zagrebačkih solista i koncertna majstorica Dubrovačkog simfonijskog orkestra, s kojim je ostvarila i mnoge solističke nastupe. Nastupila je još uz orkestre kao što su Sarajevska filharmonija, Filharmonija grada Kaunasa, Zagrebačka filharmonija, Orkestar HNK Split, Varaždinski komorni orkestar, Zadarski komorni orkestar, Zagrebački solisti.
Dobitnica je nagrade Stjepan Šulek za izvedbu Piazzollinih Godišnjih doba.
Usavršavala se na seminarima kod uglednih profesora kao što su L. Sorokow, G. Končar, A. Sešek, M. Sorokowa, G. Zhislin, A. Vinnitski, A. Sorokow, Z. Bron, B. Kuschnir, V. Tretyakov.



foto Krešo Mihelić

Dani odoše u nepovrat
Modro nebo iznad nas vječnost priznaje
Sjećanje ne lijepe dane
Priča o životu
Bilo jednom
Trajanje u duši

by Sjedokosi




i druga verzija

Tiho, o tiho govori mi jesen:
šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al' zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
u pahuljama tišina je sama.

Dobriša Cesarić




JESEN


Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.

Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.

U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.

A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.

Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem!
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem.

Dobriša Cesarić

pokupit ću sva ta lažna srca
sakriti pod tepih
pomesti treba gluposti života
moje nema razloga da kuca
osmijeh negdje zaboravljen u tami
znam
na putu života izgubljeni sami
traganja ničemu ne vode
postoji li igdje zvijezda na modrome svodu
pitam se često
ono što osta pobježe mi vješto
raskinut ću lance na stanici zadnjoj
ti što nisi zatvori knjigu
epitaf mi stavi
sanjao je život pravi

sreća je kad te jesensko lišće pred studiom razveseli
kad okupi se društvo pjesnika
uz lavež maloga Roka
i snima poeziju za emisiju
Zagrebačke večeri poezije
kad pročitam pjesme uz predstavljanje naše knjige
I ja imam post
pokažem autorske radove knjige iz Blogograda
u upoznam virtualne FB prijatelje pjesnike iz antologija
Kulture snova
ugodno provedem večer
u razgovoru poslije snimanja
i još dobijem knjigu na dar

Opet sam našao Ivakića, Mađera, Kozarca
I nije sva Slavonija ravna ni u jednom srcu
I Matko Peić mi slučajno večeras tu negdje pripovijeda

Čilaši, žute dunje, ravnica, u riječima, u stihu
Demetra ili Tonka svejedno je kako se zove
Pjesnikinja duše koja se vraća djetinjstvu
Poslije svega Pocjek ostaje u nama
Preko kućnog praga uvijek ćemo vidjeti
nije bitno s koje strane
život pun radosti i sjete

ma bilo to nedjeljom iza ručka
miris šljivovice, djedove karte
i jutro što na Slavoniju diše

Jedna ugodna večer

Kad Zijad Gračić progovori Tonkine riječi
Kad ona sama čita
Kad jedna od kćeri vodi cijelu večer
(Biseri su i ponos majčina)
Uz glazbenu kulisu slavonskih napjeva
Što više reći
I da nije bilo čvaraka, masti, kulena i pića
Miris Slavonije ostao bi u nama

Božić je počeo u gradu


Milenium i lažna sunca na ulici
Kava pričalica
Sladoled nitko ne potražuje
Sudbine se isprepliću
Slučajni dodiri životne priče teku potocima
Tražimo li povratak u dane djetinjstva
Dvorci škole ulice
Od Bukovca do Jaruna preko Držićeve
U Vukovarskoj Arsen je o Ines pričao
Ipak se dala godinama ostala u sjećanju
još nas ima u trajanju

Izgubljen sam u svijetu želja i samoće
Razgovaram sa zidovima
Otkrivam trulež i zabranjeno voće
Stablo saznanja sagledati ne mogu
Da brojim slažući nule i jedinice
Čudnovati kod hodanja po rubu
Rascjepkanost gradova i jutra života
Razbacujem se riječima
boju žita tražim u sjećanju
nema cvijeća na tržištu ljubavi
vidim samo čemprese i borove
pejzaž otoka i kamena
molitve uzaludne
ni cvrčci ni podnevna tišina
pokoja kap ulja maslinovog
konoba petrusimula češnjak očišćen
komarča na žaru
crno vino crveni ti na usnama
bez potrebe
sve su to i onako sjećanja
slike dva grada razdvojena pismima iscijeđena
izgubljen sam u svijetu želja i samoće

vječnost je izvan nas
kad igra se završi na onoj zadnjoj stanici
čekaona je s druge strane
postajemo dusi
oluje su prošle
novi život tu je
jednom kad nas ne bude više
znat ćemo naći
više neće bit' na duši
bijela svjetlost u modrini nudit će nam privid
možda se nađu ovdje naša usta
i one večeri u plavom
tko će od nas lutat' Cesarićevom javom
da l' netko povratak sluti
nema ga
neka se ne ljuti
a ipak panta rei sve se kreće
pa moglo bi ponovo da se desi
negdje na javi poljubac novi
i da život bude onaj isti
pravi