pokupit ću sva ta lažna srca
sakriti pod tepih
pomesti treba gluposti života
moje nema razloga da kuca
osmijeh negdje zaboravljen u tami
znam
na putu života izgubljeni sami
traganja ničemu ne vode
postoji li igdje zvijezda na modrome svodu
pitam se često
ono što osta pobježe mi vješto
raskinut ću lance na stanici zadnjoj
ti što nisi zatvori knjigu
epitaf mi stavi
sanjao je život pravi