prašiš ti po mom
slučajnosti kad se slože
o ljubavi pričat se može
pokoji znak kraj puta nađeš
odmah o ljubavi sebi lažeš

svi bi to trebali znati
napušteno srce uvijek pati
ne pravimo se ludi
uz sve te čudne čudi
život nam se samo oko toga kreće
večerajmo zajedno uz svijeće
uzmi ljubav mani cvijeće
nije važna neka mudra poza
ne dajmo nikom da nas voza
a slučajnost opet tu je
privid taj nas muči
oj živote
od rođenja samo to se uči

Naizgled misli nam slučajno plove
Otkucaje uvijek tražimo nove
Sliku srca od blata
pa i svega što se nađe
Zamisli nema od tog slađe
Postoji srce svinjsko
Baš si svinja kaže
Postoji srce vinsko
Prolilo se
stolnjak se zamaže
U prirodi i posvud srca
Da l se to nekom štuca
Koje li bezvezne teme
Ni iz čega stvarati dileme
Na kraju ništa slučajno nije
U svemu se neko srce krije

Kada sve slučajnosti makneš
S dosade u bit stvari kreneš
Problemi pojave se odmah
Ljubav i srce pretvara u prah
Potonu ti lađe
Pa ne znaš što je slađe
Stvarnost ili mašta
Srce nikome ne prašta
U nama krv se komeša
srce pumpa na veliko miješa
dok traje traje
i pas zbog srca na karavanu laje

Nisam znao što će biti od nas toga ljeta
Ni vjerovao onim poljima slavonske ravni
Tko bi očekivao da ću morati preko Save
Pa naokolo na putu k tebi
Bilo je sparno i kava nije bila neka
Sve tako nekako čudno naopako
Što ćeš mi ponuditi
Da li ćemo zasta mi ovako željni to i ostvariti
U taj sparan dan seljaci s kombajnima na granici
Gdje je to žito u kolovozu
Čitao sam negdje o poljima beskrajne ravnice
Čudno žuto van Gogovo
gledano s prozora u Weimaru
Davne godine u misao mi se uvlače
A ti se praviš da ne postojim
Naočalama osmijeh prikrivaš
Ozbiljnosti se igraš prikrivajući istinu
Sve znaš i dokazuješ mi da ni Buda ne pomaže
Samo mi je želja da se nasmiješ
Da vjeruješ što vjerovali smo
susreti bez vjere ne postoje

čempresi simboli smrti
mediteranska groblja okružuju
ujedno i radost života potvrđuju
mir tišinu pomirenje našem životu nude
cvrčci u ljetno podne krajem odjekuju
pijani od ljubavi tugu tjeramo
tamo iza sna
postoje putevi nepoznati
otkrivamo ih svakoga dana
um naš caruje
sjećanja nesvjesno svjesnim stvaraju
što je život do li san i sjećanje

ljetne tišine opiru se zaboravu
zagrebačka kiša maglenim plaštom sve prekriva
bistre se sjećanja na kapljicama vremena
tuga polako kosti rastvara
vrijeme jesenje
ne dam se usprkos svemu
ostajem trajem zapisujem

postoje jutra kišna
ne vidim sivo
poželim život
ne bude mi krivo
maksimirska kava
ručak kod Šime
nema više zime
proljeće stvori se u glavi
odakle ti leptiri plavi
mačje oči osmjeh nude
boje pojave se nove
korak po korak
i noć već stiže
dan lijep je bio
nije sve sivo

Polja razigranih visibaba
Vjesnik buđenja proljetnih osmijeha
Negdje na padinama sljemenskog brijega
Ima još gore i snijega
Razmišljanja jednoga jutra

Prođe dan kao ovaj pobrojiš snove
Stvaraš si samo brigama probleme nove
Ne ponavlja se nikada ono isto
Oko tebe okruženje sasvim čisto

Možda lopata nakupljenih riječi
Da riješiš se svega što te priječi
Po spomenarima toga dosta ima
Ne znaš otkud takva povelika plima

Kad se u kutu sobe sjekira nađe
Nitko teret takav podnio baš ne bi
Tad zaista su potonule ti lađe

Motivi jako čudni za pjesmu ovu
Uskratit će povjerenje svakoj trebi
Životu pod hitno okreni stranu novu
treba - djevojka, cura...

dođi
legni kraj mene noćas
legni kraj mene noćas naga
samo lezi
dodirivat će se naša tijela
nije bitno što će biti
riješit ćemo to do jutra
razmrsim ti kosu
miris njen uvučem
svu toplinu znat ću
moja si ujutro kad uđem
sve zvijezde približe se kraju
usnama ti ljubim vjeđe
tišina
naša tijela sad su skupa
ne pitaj me zašto srce lupa
osjećam i tvoje
pod rukama mojim grudi ti trepere
na nebu sunce boje tempere
onako žuto
to Van Gogh nas budi
žitna polja samo nama nudi

davno nekoć dok su sjene bile sjene
kad ni vrijeme nije bilo vrijeme
negdje na početku
ni riječi nije bilo
sve se u namjerama čestica raznih krilo
posve slučajno i polako
stvorila se niotkuda ona
jedina vrijedna
da pokrene povijest naše ljubavi
odakle samo stvoriše se oči
ruke dvije
pa još dvije
lice licu što se smije
oblik radost naša posta
i stiže noć i dan
vrijeme beskrajno trajno

čudno kako vrijeme odnese snijeg
popneš se na čarobni brijeg
poneseš sanjke
spustiš se u dolinu suza
navalilo društvo
za stolom vino i papaline
od rana jutra razbibriga
samo nek se friga

Ma nije važno koja je to pjesma
Dozvolu da pjesma bude
Zbog nje neki i polude
Znam odavna i sjećam se
Ne bih trebao
Prate me sjećanja zabranjena
Najgora je ljubav ona hinjena
Onako prijetvorna i lažna
Maramica ostane vlažna
Nije mi jasno
Kad ti se čini snovi stvarnost nude
U dodiru osjećaš sjećanja
O prošlosti duga vijećanja
Prigovori riječima savjesti
Dvojnosti ili zdvojnosti
Priznajem ima i očaja
Misli iste s raznih strana lete
Pa se onda poput bure smiri
Dođe jugo novi nemiri
Glavobolja kao obično slijedi
Da li to u životu vrijedi
Vjerujte vrijedi vrijedi