prašiš ti po mom
slučajnosti kad se slože
o ljubavi pričat se može
pokoji znak kraj puta nađeš
odmah o ljubavi sebi lažeš

svi bi to trebali znati
napušteno srce uvijek pati
ne pravimo se ludi
uz sve te čudne čudi
život nam se samo oko toga kreće
večerajmo zajedno uz svijeće
uzmi ljubav mani cvijeće
nije važna neka mudra poza
ne dajmo nikom da nas voza
a slučajnost opet tu je
privid taj nas muči
oj živote
od rođenja samo to se uči