Nisam znao što će biti od nas toga ljeta
Ni vjerovao onim poljima slavonske ravni
Tko bi očekivao da ću morati preko Save
Pa naokolo na putu k tebi
Bilo je sparno i kava nije bila neka
Sve tako nekako čudno naopako
Što ćeš mi ponuditi
Da li ćemo zasta mi ovako željni to i ostvariti
U taj sparan dan seljaci s kombajnima na granici
Gdje je to žito u kolovozu
Čitao sam negdje o poljima beskrajne ravnice
Čudno žuto van Gogovo
gledano s prozora u Weimaru
Davne godine u misao mi se uvlače
A ti se praviš da ne postojim
Naočalama osmijeh prikrivaš
Ozbiljnosti se igraš prikrivajući istinu
Sve znaš i dokazuješ mi da ni Buda ne pomaže
Samo mi je želja da se nasmiješ
Da vjeruješ što vjerovali smo
susreti bez vjere ne postoje