kako nam malo treba
prisjetit se lako
karta mjesto vrijeme osoba
praznina nestaje
u treptaju svijeće sjećanje
prvo su lijeske signale nudile
istinski su se trudile
ispunile mi lice osmijehom
plavi nezaboravak livadom se prolio
poetski razgovor uz kavu proljeće donio
morat ću godinama tortu posvetiti
talože se odista tko da ih zaustavi
u treptaju svijeće sjećanje
komentiraj (0) * ispiši * #
