kako sanjati u samoći na osami
jedina ledina što ništa ne broji ni oduzima
sam se sjedinama svojim uzdržavam
susreta nije ni bilo i sjećanje se negdje skrilo
nemoguće pretvorit bi htjela u opstanak
opstojiš tako mrakom obavijena
ja bih srebro tražio modrinu nudio
prošlo vrijeme gotovo je pogledaj
što smo čekanjem stvorili
polako od počela krenimo
gdje su ono naši tragovi
zaborav kroz snove oblikujmo

Gubitak gdje je u strahu mom
Bojim se večeras dane da ti osvjetlim
Tišina u meni stvara bol
Vrijeme nije saveznik u tom ratu
Koracima mjerim otkucaje
Ti si daleko tko je to rekao
Ponavlja se na početku gdje to piše
Danas ili jučer i tako korak po korak



ledena sonata
partitura davno napisana
četiri ruke
dva tijela
toplina dodirom ostvarena
vatre su ništa
znaš bitno je ono nezapisano
krešendo alegro fortisimo
nižu se izmjenjuju
noć u snježnom kovitlacu
onaj vjetar prema moru
bura svejedno je
partitura davno napisana
citiram te
četiri ruke
dva tijela
snježna kraljica gubi igru
Kaj i Gerda pobjeđuju
u pobjedama ljubavi uvijek ima
oko nas samo snijeg i zima



noćni sati
veljača se bliži kraju
staze prekriva snijeg
nježno nježnije
osama hladnoću donijela
tamo negdje bura ti vijesti donosi
snovima se povinujem
plavo plavije



Hladno hladnije kojem snu je trebalo
pogled u ekran tvoji obrisi
osmijeh susretu primjeren
možda je i kava pa i vruća čokolada
ili kuhano vino s čajem naranđe tek da okus poboljša
konverzacija na visini ostaje
osmjesima vatru podržavaš
modro u lavandi nestaje
hoće li nebo zvjezdama prostor osloboditi
mahneš li rukom snijeg prestaje
dolazi vrijeme nezaboravka
u modrini nema pahulja



dok skupljaš krhotine vrijeme prolazi
što drugo nego trajanje konstanta vremena
izgubljeni raj negdje duboko opstoji

java ili san imenu se povinuju
misliš dakle jesi duboko negdje
ponavljanjem podvlačiš modrinu
srebrom se srebrn put održava
trajemo istrajavamo u osmijehu

što drugo
sjećanje
rasplineš se
slatki miris ostaje



u sobi s klavirom snovi se množe
ljubav u prstima tvojim sve može
i nije važno da li je to Chopin ili Listz
crnobijelo prebiranje najava je samo
srebra i modrine


 photo svjetiljka.jpg

morti je snegec rad tebe opet prišel
jaz sem z Tihom vun zišel
zmrznul sem se kakti oni zajec v pesmi
ondak sam pri hiži z vinčekom si popravil dan
sad lepo ona i ja čez oblok gledimo
počakaj
bum još jemuput poluknul
ne vem dal buš prišla


i breza photo snijeg3.jpg


kad u ponoć
a ono sniježi
prekriva trag
na dlanu topi se
osmijeh tvoj
vidiš i topline ima
modro je negdje iznad svega



O starosti pričati vrijeme može
Godine tako u nama se množe
Sjećanja uvijek istu glazbu tvore
I tako uz Bethovena Bacha i Liszta
Priča o životu našem bude ista

modrina bez uzmaka u srcu nam traje
srebrne noći sobe sa klavirom
ruke su od pamtivjeka dodirom tvorile svijet



u predvečerje kasni sati
na zvoniku ili možda pješčaniku
curi vrijeme u polutami sjene
kada ruke krenu gradit luku
prepusti se opusti se
nevažne su riječi u srebrnoj noći

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>