kako sanjati u samoći na osami
jedina ledina što ništa ne broji ni oduzima
sam se sjedinama svojim uzdržavam
susreta nije ni bilo i sjećanje se negdje skrilo
nemoguće pretvorit bi htjela u opstanak
opstojiš tako mrakom obavijena
ja bih srebro tražio modrinu nudio
prošlo vrijeme gotovo je pogledaj
što smo čekanjem stvorili
polako od počela krenimo
gdje su ono naši tragovi
zaborav kroz snove oblikujmo
Gubitak gdje je u strahu mom
Bojim se večeras dane da ti osvjetlim
Tišina u meni stvara bol
Vrijeme nije saveznik u tom ratu
Koracima mjerim otkucaje
Ti si daleko tko je to rekao
Ponavlja se na početku gdje to piše
Danas ili jučer i tako korak po korak
komentiraj (0) * ispiši * #
