dok skupljaš krhotine vrijeme prolazi
što drugo nego trajanje konstanta vremena
izgubljeni raj negdje duboko opstoji
java ili san imenu se povinuju
misliš dakle jesi duboko negdje
ponavljanjem podvlačiš modrinu
srebrom se srebrn put održava
trajemo istrajavamo u osmijehu
što drugo
sjećanje
rasplineš se
slatki miris ostaje