Da sjene u našem postojanju u čitanju tišine
tragovi naših nemira u potrazi
kako pronaći korake i ono plavo u pustinjskome pijesku
Mali princ je bljesak srcem pronio
samo da me još pripitomi neka lisica
rano ujutro kad srebro odredi granicu
da priđem ti i popričamo ko što nikada nismo
u vrijeme gdje ipak postoji nešto o čemu bismo mogli
da li možemo pitam se ponekad u tom svijetu u kojem gubimo
uvijek modrinu pronađem izgubljen i ostavljen za utjehu
nije li isto to što ja i ti negdje oko ponoći prelazimo nemoguće
živimo dakle pahulje večeras nadu nude
komentiraj (1) * ispiši * #
