ne napušta ono tako lako
more snove čuva i briše pijesak
nanovo gradi kule od modrine
u visinama na tragu dragih lica
planine su sitne prema našoj misli
modro modrije u nama se smije
ispunimo praznine zadržimo snove

krhka su sjećanja na breze
nema mrtvih školjki kad šum se čuje
more snove čuva i briše pijesak
zaborav se nudi plimom preko svega
i početak je na vrhu vala



gdje su ona jutra prerana
otkrite plahte i vruća tijela
sunce što mjesecu otima san
iza škura
da ponovi se dan
trenutak vječnosti i vrhunci
nježnost dodira
i mi sami usred svemira



uvijek kad napišeš pjesmu
ona prepiše tebe
prelije te osjećajima
utopi te
pogledaš li u nagosti svojoj
te riječi nakupljene u tebi
vrište
ostala si ovdje
ljubiti te tiho treba
jedina si veza između neba i modrine
uvijek kad napišeš pjesmu



onak za te kaj senjaš
vreme ni nikaj kaj bi bilo
još nekak gda bi se ostvarilo
dalki su dni gda si se šmajhlala
vrni se
pridi
snove bu lahko odsenjati za praf
no dojdi

gda več buš prišla
bumo z ponova
a tak nam je lušno bilo
no pucica dojdi
v hosti je tak tiho





spržila si bez pitanja
riječ
nožem oštrim sasjekla
tu nema sjete
ljubav u vatri zapretana
samo korak
ruka i modrina
zaboravi sjetu
dlan o dlan i u ovaj dan
osjeti titraj vatre srca
u pepelu ljeta
vruće podne
spržila si bez pitanja





igramo se papirom
origami ti dobro ide
riječi presložene vatru potiču
jeka do mora dopire
vidjeti je lako na mjesečini danas
sjene ti neće pomoći





koja to mora preploviti treba
kojim se obalama pokloniti
nečujnu glazbu daleku uloviti
plime i oseke još shvatili nismo
vremenske mijene srca nedokučive su
ljubim te kad ljubiš
besmislene su sve riječi velike
čuješ znaš i traješ

cvcvv



prejaki mirisi
u snu riječi zaboraviš
trag usana ostaje
neizgovoreno poželiš
moru modrinu
crveni koralj
prejaki mirisi

ruke svejedno snovima putuju
dlan ti riječima pokriju



od slova si veo satkala
proziran i mek
paučinu si otpuhnula
muči te doticanje uzbuđenog tijela
vatre upaljenih stranica
nema više korica
knjiga je i onako pročitana
gola si intrigantnija
u dubini tebe
u grotlu vulkana riječi sagore
neka traje sve što si popila
od slova si veo satkala

jagodice taktilno djeluju
putovanje su tražile
ljubav pri prvom zaronu
poderi pozivnicu
odbaci sve
kad srebro prolije se
poberi sve i ne puštaj
gola si intrigantnija
čitam te u sjenama
vruće mi je





graditelj opekama dvorac stvarao
bez dozvole i mašte
u povijest ubilježen ostao
nije trebao ni rampu ni ulicu
kule je radio snovima ispunjen
nikome na smetnju
nikome na ljutnju
u mome gradu danas zvižduka mnogo
gradimo zid
ajmo delat je moto
štel bi me agramerski vučit dotepenec jedan
graditelj lovom ga je vlovil
u mome gradu danas zvižduka mnogo
Zagrebe tak imam te rad





kad sunce stane udari u glavu
satovi će i onako proći tijelom
bili oni Dalijevi ili moji i tvoji
i poslovica o tom priča
utopljeni u vječnosti brojimo se u sadašnjosti
izgubljeni zagrljeni topimo se u mirisu usana
nježnost nam je strana
krivo stajemo u zadnje vrijeme
ruke na dinje polažem
nadam se da znaš uživati u vremenu
prije i sada u sutra spremljeno



čitam te
okrećem te tisuću puta
ulazim između korica
glumim viteza
ti to prihvaćaš vlažnih usana
sve je ionako vlažno pri usponu
knjiga prepuna uspomena i snova
glavno lice
sretni kraj
na prijestolju si kraljica odavno tražena
još samo da perle pokupim
staklo dobiva na cijeni u tvome osmijehu
čitam te
okrećem te tisuću puta
sati zaboravljeni ostaju izmeđ korica
sve je bezvremeno
još da pokupim oblutke
potražim po ne znam koji puta tvoju uvalu
ponovo ću ući
ti zatvori korice





Plima čežnje oblijeva te
Što ćeš naći ne pitaš se
Samo hoćeš
Tako mora biti
Tko za zrak da mari
Zalud mu sve riječi
Od tebe se ne može pobjeći
Bacila si mreže ljubavi
Ljepote u svemu tome ima
zaista lijep će biti dan



boje kad se maze
modrinu u nama nađu

večeras modrina zelence obletjela
o lijepa o draga
u dubravi toj snovi su ostali
ljeto zalepršalo
čiope poletjele
o lijepa o draga
Onofrijevu česmu potražiti
Kap života pronaći
Lovrijenac u sjećanju





nabacuješ se tako
misliš ležiš u sjeni
na polutami razdvojena
čekaš ponuđena nailazećoj plimi
hoćeš li večeras maknuti sparinu
ronit će se lako neizbježno
ne pitaj samo čekaj
sama se plimi nećeš oduprijeti
bit će lako uz te urone
mjesečina pored mora
tražiš li više
ne pitaj
sve ima značaj početak i kraj
pogledu se nudiš
nevere potičeš beskrajne
ne daj plimi da nestane





kad napišem ti pjesmu
tražiš oči
tvoju boju naravno
nasmijem se na modrinu
ti bi lješnjak da napišem
bolje smijehom drobiš orahe
raspoloženje podižeš
koju boju
daj ruku
sve joj je poznato
šapat modrine u ljetu ostaje
nevažne su
sve je ostalo na prstima





Nisi li spavala
Dok sam te čitao polako i detaljno
Srebrom ti tijelo svjetlucalo
Trag usana brzinu puža ocrtao
Nježnost tvojih očiju trepavice skrivale
Stranicu sam okrenuo
Ušće sam našao
Nisi spavala
U luku sam ušao





morem noćas
ljeskanje u tišini
govor tijela





zašto večeras
možda će noćas slavuj
pruži mi ruku





onomad ponad vode koraci su nježni bili
onako u priči i čežnji rukama se prepustili
dlan o dlan signale je slao žudnjom ispunjene
kroz asocijacije mnoge kako stići u odaje njene
onomad ponad vode koraci su nježni bili


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>