nabacuješ se tako
misliš ležiš u sjeni
na polutami razdvojena
čekaš ponuđena nailazećoj plimi
hoćeš li večeras maknuti sparinu
ronit će se lako neizbježno
ne pitaj samo čekaj
sama se plimi nećeš oduprijeti
bit će lako uz te urone
mjesečina pored mora
tražiš li više
ne pitaj
sve ima značaj početak i kraj
pogledu se nudiš
nevere potičeš beskrajne
ne daj plimi da nestane