ne napušta ono tako lako
more snove čuva i briše pijesak
nanovo gradi kule od modrine
u visinama na tragu dragih lica
planine su sitne prema našoj misli
modro modrije u nama se smije
ispunimo praznine zadržimo snove
krhka su sjećanja na breze
nema mrtvih školjki kad šum se čuje
more snove čuva i briše pijesak
zaborav se nudi plimom preko svega
i početak je na vrhu vala