manu chao - clandestino
Okupio se klan hehe
Manu chao o drogi pjeva
Marihuana je tu glavna dama
Nikad probo nisam pa ne mogu reći
Droga tako posta san o sreći
Brzo ovisnost se stvara
Priznajem da cigareta u životu dosta bilo
Zapalit češće dobro mi je uvijek bilo
Jednog dana rez napravio sam vješto
I dima više nema
Hehe
Izjasnite se sada
Iskreno molim
komentiraj (10) * ispiši * #
Mamas & Papas California Dreamin'
Zapadno sunce obasjalo oči njene
Katedrala pokoju sjenku bacila
Vino crno i bijelo točilo se
Dim bez brojanja koliko puta
Upaljač je radio dok ruke su me doticale
Ona pričala a ja sam slušao
Uzmi još malo bijelog
Voziš li
Na kraju je ona mene vozila
Poljubac na kraju
Priča se nastavlja
Možda bi danas s Tinom
Do Blata skočiti trebalo
Ona bi crno popila
Pušila bi kao obično
Ja bih Krležu čitao
O srcu i vodovodnoj cijevi pričao
Premda nije jesen
Lišće bih tražio negdje na Kaptolu
A ni Grškovićeva nije daleko
Klupa u zelenoj travi sjajila
Oči su njene u pejzaž uklopljene
Oblaci kišu najavili
Ona je mene vozila
Poljubac na kraju
Kad će opet zapadno sunce zasjati
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (9) * ispiši * #
komentiraj (15) * ispiši * #
komentiraj (15) * ispiši * #
komentiraj (11) * ispiši * #
Vanessa-Mae plays Toccata & Fugue
Neću kišo prozore
Peri nosi me
Tko će da me pozove
Dani noći jutra su
Svuda nosi kišo
Vjetra trag
Violine zvuci umilni
Sobu mi ispunili
Dani noći jutra su
Svuda nosi kišo
Vjetra trag…
Da te pitam kaži mi
O pticama ne laži mi
Lažan osmijeh oblaka prepoznajem
Ruku, kišo , daruj mi
komentiraj (6) * ispiši * #
Weimar (4)
Vlak za Leipzig
Idemo u Leipzig.
Vozimo do Leipziga dobrom cestom sat i pol. S nama je i Cornelija koju sam upoznao
jučer u kafiću. Ide u posjet roditeljima. Studira pjevanje.
Leipzig je grad širokih ulica. Smiješni tramvaji. Pravi velegrad. Sličan je Beogradu.
To je trenutna asosijacija.
Thomaskirche. Bach. Bachov muzej. Kud god kreneš u ovoj Njemačkoj nailaziš
na veličine prošlosti. Problem je s „koferima“ koje vozim.
Rastali smo se u prvom dućanu. Svaki na svoju stranu. Zujim robnom kućom.
Ništa ne vidim i krećem u razgledavanje grada. Nijemci, izgleda, kao i mi obožavaju
obnavljanje grada u najvećoj gužvi.
Za razliku od Weimara Leipzig boluje od glomaznosti, izgleda, od samih svojih početaka.
Nova i stara gradska vječnica jednako su ogromne. I pošta i internacionalna biblioteka,
sve to boluje od veličine.
A onda, iza ograde, najednom Thomaskirchen plan. Ogromna crkva sa tri lađe.
Razmještaj klupa takav da svatko vidi svakoga. Krist je gore visoko na križu.
Osamljen iznad svih. Umjesto oltara nešto kao ikonostas, a sa strana crkveni
dostojanstvenici u nadnaravnoj veličini (razumije se ulje, drvo, platno).
Izdvojeni u oltarskom prostoru stoje oni od pamtivijeka. Ondje Bach bio kantor.
S crkvom je povezana i ogromna škola, jasno s Bachovim pečatom. Ispred škole
i crkve stoji Bach i odolijeva vremenu. Gleda u kuću preko puta koja je sada muzej.
Pokraj muzeja antikvarijat, note, ploče, literatura.
Thomanerchor,Bachova tradicija
Malo dalje Bachov bufet. Tu sjedi Cornelija. Nije našla starce pa nas čeka
jer ovdje imamo sastanak. Pijemo kavu i čekamo ostale. Stižu na vrijeme.
nastavlja se...
komentiraj (10) * ispiši * #
Weimar (3)
Maksim - Hungarian Rhapsody No.2 (Liszt)
9,00 Goetheova kuća i muzej.
Ulazim. Ostajem iznenađen. Otvaram vrata, ulazim u kuću slavnoga pisca kojeg premalo poznajem.
Interesi njegovi slični su mojima samo što ja nisam pisac. Baviti se svim granama nauke, to je ono
pravo. Pisac Goethe je ovdje sporedan. Fizičar, geolog, antropolog i da ne nabrajam više. Penjem se
i spuštam stepenicama. Škripi daska i narušava tišinu. Salon sa klavikordom. Tko li je tu svirao?
Zidovi ukrašeni slikama.
Šećem parkom njegovim stopama i razmišljam o prolaznosti vječno prisutnoj. Ipak, vrijeme je
zastalo na Frauenplanu.
Bacam pfenig u česmu zbog svega, zbog tišine i mira. A onda, kočija i prtljaga. Kovčeg sa prostorom
za cilindar.
Idem dalje. Radna soba. Biblioteka. Spavaća soba. Sam sam i tišina je sama. Osluškujem. Sami smo
tišina i ja.
Dolaze posjetioci. Intima se gubi. Vrijeme ostaje.
Muzejski prostor posvečen je Faustu I. i II. Pisci Goetheovog vremena. I ponovo Goetheova
svestranost. Izlazim ošamućen.
Srećem društvo. Oni bi sutra u Eisenach. Bach i njegovo rodno mjesto. Svaka čast Bachu,
ali biti u Weimaru i ne vidjeti Weimar stvarno je žalosno.
Poslije dva tražimo restoran u kojem bismo ručali. Das ist schreklich!!! Nigdje više ne poslužuju
jer vrijeme je ručka prošlo. Konačno u Rusischer Hof neka bijeda od ručka 10 maraka.
Ni u našoj Esplanadi ne bismo tako prošli.
nastavlja se...
komentiraj (10) * ispiši * #
Maksim - Nostradamus
Crnilo se prolilo niz tvoje oči
Prorekli su da ćeš mrakom stići
Prostore zatvoriti proroka dozvati
I što reče
Što rekao je kad si ga dozvala
Ratove si započela sjedeći u sobi
Neočekivano vješto puzala si utrobu nudeći
Ratnicima mraka prikrao se netko
Prevaren je bio k*o i oni
A tko bi znao što nudiš takva
Očima crnilo nudeći
Jesi li ili nisi danas krenula u pustoš
Zapalila vatre da nestanu
Plašljivi samo ostaju
Izokreću proročanstva
Da bi svjetlost bila svjetlost
Ljubavlju iz utrobe pokrenuta
komentiraj (11) * ispiši * #
Weimar (2)
Horowitz plays Liszt Consolation No. 3
Smještaj smo dobili u đačkom domu. Soba u kojoj sam ja, vidim ima još stanara.
Gledam tako kroz prozor sobe Van Goga, žuta polja, a boja im se mijenja prolaskom Sunca nebeskim svodom.
Da li je šetao ovdje, ne znam, ali jedno je sigurno, to je to. U sobi, iza mojih leđa, svira mladi Rus violončelo,
a doći će uskoro i Rumunj koji svira rog pa će biti razgovora. Na njemačkom naravno. Rumunj je ovdje,
u Istočnoj Njemačkoj zaposlen u orkestru u Leipzigu pa je stigao na usavršavanje. Poziva me na koncert
rogova u parku. Otići ću svakako. On je jedan od tisuće mladih glazbenika istočne Europe koji su bježeći
iz svojih zemalja zaposleni u orkestrima diljem zemlje.
Ah ti razgovori! Moje sam rijetko viđao u domu, pa sam s cimerima obično silazio u kantinu i u povećem društvu
iz cijelog svijeta provodio divne dane.
Ujutro bih krenuo planski u razgledavanje grada i okolice. Kad sam iz prospekata saznao tko je bio gdje u povijesti
ovoga čudesnog grada mogao sam odrediti tko ću biti koje prijepodne, jer i Liszt i Bach, i Goethe ovdje su prebivali
i ostavili opipljive tragove. A i Eisenach i Wartburg nisu daleko. Dakle i Martin Luther bio je u igri. Moja Samara bila je
predmet razmatranja i promatranja dokone mladeži kojoj je bio domet smrdljivi Trabant. A u tom Trabantu vozio se
i gradonačelnik. Na otvorenju seminara u Weimarhalle na koncert stizala je gradska krema u Trabantima,
a moja Samara bila je najljepši auto na parkiralištu. Nije da se hvalim…
Ovdje su oni Nijemci iz ratnih filmova. Namrgođeni, ni traga ljubaznosti u restauracijama. Ako želiš nešto pojesti
u centru, nema grupiranja. Stojiš u redu s društvom i konobar ti određuje za koji ćeš stol sjesti. U svakom slučaju
nećete biti zajedno, domet je da netko iz društva bude za susjednim stolom. I sad slijedi ceremonijal, prije nego
što naručiš dolazi konobar i baca podmetač za piće, mrgodno postavlja pitanje i bilježi narudžbu. Ne daj Bože
da ti je čaša prazna jer odmah stiže nova i bilježi se crtica na podmetač da ti lakše obračuna popijeno. Love imaš
i nema problema. A specijalitet je eierkonjak u čokoladnoj čašici. Popiješ piće i pojedeš čokoladu. Tražim
te čaše već deset godina i nikako da ih nađem. Morat ću Weimar po njih ( U Olimju, saznao sam, mogu se
naručiti i iste takve, no to ne znači da ne ću u Weimar). Crtice se redaju. Sada dolazi jelo, jasno da sam naručio
Bečki i što naiđe kao prilog i pivo. Pivo stiže, a za njim opet crtice. Malo dalje od centra uspijevali smo sjediti zajedno
pa smo u razgovoru čisto nesvjesno ispraznili čaše, a nove su u istom trenu stizale na stol. Pio se i šampanjac,
a novac nisi mogao potrošiti.
Kad ti namrgođeni Prus na podmetaču izračuna tvoju potrošnju uvijek se nađeš u čudu kako je to je jeftino.
Dok su mladi bili zauzeti vježbanjem i seminarima ja sam na ulici koji puta potrošio vrijeme na kobasicu sa senfom.
Tek toliko da ne budem gladan. Voća se nije moglo naći ni za lijek. Ako ga je i bilo gledao sam tužne redove građana
da kupe desetak dekagrama nekog voća. Samo mi je trebalo da se nađe neki namrgođeni…
Osam kilometara od Weimara mjesto je sjećanja na žrtve drugog rata – Buchenwald. Na mjesto tišine odlazim
da se poklonim tužnoj povijesti Europe. U ovom svijetu rat je stalna igra u kojoj, kako Balašević kaže, loši đaci dolaze na vlast.
Zašto je to tako? «Najviše gde ih pogiba, tam budeju naši» pjeva Domjanić i stvarno nalazim spomenik našim ljudima stradalim u logoru. Večeras će sjeta biti moj gost. Vraćam se u grad i tražim društvo.
nastavlja se...
komentiraj (6) * ispiši * #
Vila Ružić - Rijeka, 17. svibnja 2007.
Ima li dama vremena za razgovor?
podigoh vašu maramicu što ispala vam iz torbice vaše
možda i ubilježite mene za ples s vama
il* da pogledamo s terase more na Kvarneru
tamo nad Učkom oblaka ima
nad Krkom sunce se smiješi
pružite mi ruku
krenimo u salon i otplešimo kadrilu
o kako klavir čudno zvuči
poznata mi melodija
moram vas povući
zaplešimo sada između fotelja starih
dame su u njima
čavrljaju gospoda
iskreno radije bih valcer
zapišite me opet
ružmarin u vrtu s Petrarcina je groba
život je dakle samo pjesma
za nas je samo proba
a voljet ću vas ja do groba
pogledajmo opet more
nije li divno da smo zajedno tako
evo i valcer svira zaplešimo ovako
nitko nam ne smeta
prošećimo do mora
već su kasne ure
tišina u vrtu
stepenicama kucka peta
tiho spustimo se sada
mir i tišina neka vlada
pružite mi molim nježnu ruku
da divim se vašeg srca zvuku..
Uz posjet Spomeničkoj knjižnici Mažuranić-Brlić-Ružić
Slike: Matej Merlić 6a i Sjedokosi
komentiraj (20) * ispiši * #
put za nebo
Nije sezona za plavo nebo ove dane
Ali ipak uz puno suza
Otišla je ona
Da pronese boju žita
Poljubio sam je u snu mrtvu
Bila je još topla
Mekoća njena bol mi uze
Bio sam uz tebe draga
S povjerenjem tvojim igrao sam kartu
Riješih se tvoga bola
I sad tko će da mi glavu kraj noge stavi
Da me pita
Idemo li žitu boju dati
Smeđe oči najljepše na svijetu
Sad su negdje u nebeskome letu
Nema je više kažu
Plavo nebo zna gdje je ona
Pripitomljen tako ostao sam
A svjetlost neka sjaji mi u duši
komentiraj (28) * ispiši * #
Narsiso Yepes plays Prelude and Bourée Bach
Kad kreneš na put preko Budimpešte do Weimara preko Beča
i uzmeš u obzir da postoje još uvijek dvije Njemačke
(Zid još nije srušen) onda je to cool put.
Prvo trebaš dobiti vizu. Ponijeti dvjesto, tristo maraka
kako bi živio kao bogataš dva tjedna u toj jadnoj Njemačkoj.
U Weimaru se svakog ljeta održavaju glazbeni seminari.
Mnogi glazbenici navališe toga ljeta u grad koji je s umjetnošću na ti.
Kroz dugu povijest našla se tu imena koja te iznenade kad se pojaviš u Weimaru.
Krenusmo, dakle, iz Zagreba put Mađarske jer Ante mora odsvirati
na Akademiji u Budimpešti za prijemni.
Prvo Letenje, mračna atmosfera od prije nekoliko godina promijenila se.
U čeki na granici nema više mitraljezaca, ali ipak prijelaz izaziva strahopoštovanje.
Tada sam po prvi puta, u Nagikanigy, jeo ementaler i čokoladu Antin specijalitet.
Nije to ništa spram patke u čokoladi u Dijonu šezdesetdevete. Idemo dalje.
Prolazimo Balaton. Rado bih stao, vratit ću se jednom da vidim i to more.
Budimpešta je zasjala svom ljepotom. Dok čekamo Antu, kupujem crvenu papriku.
Dobro je prošlo. Idemo dalje prema Beču. Prema truloj Europi. Spušta se večer.
Izgubili smo dosta vremena na granici u redu.
Beč ne ćemo posjetiti premda nam je tamo dogovoreno noćenje.
Idemo dalje prema Linzu. Odmor, treba mi odmor, dosta sam vozio, djeco!
Spavat ću, kao, u autu. Spavat ću, ali ne, sna nema.
Borjana i Vesna su negdje u parku, a taubeki negdje guguću.
Počinje kiša. Svi skaču u auto. Idemo dalje prema Nürnbergu.
Ali, jao kiša pada kao luda, a ja mjesto za Nürnberg krenem za Salzburg.
S autoceste baš ne možeš sići kad želiš. Pogotovo kad si u koloni koja juri 130 na sat.
Samara je pravi auto i dobro se drži. Vozi, Stari, put Salzburga uživaj u glazbi
dok mladi snivaju slatki sanak i baš njih briga! Ujutro granica.
Kreni preko Münchena put Nürnberga – vozi, vozi, vozi. Dan je lijep.
Kava na Chiemseeu. Labudovi, Sunce u jezeru. sivoplava voda, park, i kava i kolači.
Idemo dalje. Prolazimo München do Ingolstadta. Spuštamo se u grad. Podne. Lijep gradić.
Odmaram se malo dok oni šeću gradom. Dosadilo i meni pa prošećem i ja.
Opet autoput. Kilometri prolaze do Nürnberga.
Mijenjamo u banci 200 DEM u 1400 istočnih maraka. Pravo bogatstvo.
U Weimaru ćemo za istu svotu dobiti 1800. Evo granice. Pravi mrak.
Po prostoru veličine aerodromske piste kružimo gore dolje označenim putem
do dva kontejnera na drugoj strani. Stojimo između dva kontejnera.
Nigdje nikoga, a osjećaš da te promatraju nevidljive oči. Stojimo tako preko pola sata.
Nakon sto metara predajemo pasoše i vize pa opet čekamo, čekamo, čekamo…
Nakon mučnog čekanja idemo dalje prema Weimaru. Ima još pedesetak kilometara do grada. Prolazimo Jenu. Jenaglas, zar ne? Optika . Karl Zeis Jena.
Evo nas ponad Weimara. Spuštamo se prema gradu. Ne znam što me čeka budućih dana.
nastavlja se...
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (12) * ispiši * #
Crna krajica
Do Medvedgrada kraj sedam njih je proći trebalo
Na zavoju
Na odvojku
Na usponu
Kod Todorića
U šumi
Na zavoju
Na usponu
Na oltaru domovine
I ostati miran
Jer opasna je ona kad umisli si
Da je to što nije
A sunce grije i grije
Znoj se cijedi
Uz prigovor koji
Kažu da vrijedi
U postu pred dva dana pala je kritika na odnos prema nama
Danas nešto sasvim novo
Šef je čito moje slovo
Opet ja o onih sedam
Na povratku u svakom kutku gledam
Kud se skrila
Ostah ja samo jedan
komentiraj (13) * ispiši * #
komentiraj (12) * ispiši * #
Medvedgrad
Danas sam upoznao čudan odnos prema povijesti moga grada
Imali smo terensku nastavu na Medvedgradu
I gle čuda
takozvani. oltar domovine za vladavine predsjednika Franje
stoji i dalje
i grad je tu
onako devastiran kao što je bio kad gotovo bijaše
ne znam baš da srednji vijek je ciglu im*o
restoran u kojem pašticada ima
za djecu našu sladoleda
vode i WC-a nema
o prospektu nekom sanjati bih mog*o
tko vam dade ipak simbol neki
upropastit tako
čovjek da bi plak*o
igrali se oni i bez toga
crtali uživali u gradu
a mene stid je bilo
komentiraj (10) * ispiši * #
Rea
Znam da ljubav to je
Kad dočekaš me u pjesmi i plesu
Znaš da sve kretnje i sve riječi
Upućene tebi uvijek samo tvoje jesu
Kad grlim te i ljubim te
Za krevet kad se spremam
Ti sretna po stanu šetaš
Kad se dižem svašta mi radiš
Dovoljno je da spustim ruku
Pomilujem te
Uz mene si odmah
Protežeš se mazno
Jako ti je važno izaći u mome društvu
Jer onda smo ti i ja dvoje sretnih prolaznika
Dan nam uvijek ispunjen biva
To je ljubav znam
Voliš me i opet mašeš repom
komentiraj (16) * ispiši * #
Procol Harum - A whiter shade of pale 1967.
O umiranju pričaš
Dogodit će stvarno ono
To si stvarno htjela
A toga tako malo ima
Misliti trebalo je prije
Brzopleto žurila si dalje
Čekaju te životne ralje
Rastrgat te iznutra mogu uvijek
Zato operi se
Isperi uvijek što te muči
Čekaju u redu trubaduri
Njih baš tražiš
Obogaćuje te živo meso
Zvjerski
Isperi uvijek što te muči
Tjelesno pokrenuti se treba
Da otvore se vrata neba
O umiranju pričaš
To su samo tlapnje
Pubertetskog doba
komentiraj (10) * ispiši * #
Za Đorđa Novkovića
Jučer puževi, danas kesteni
BAJKA
Pametovati voli ona
Nadomjestak frustraciji svojoj traži
Misli da na krivoj nozi stoji
pametovati voli ona
kada priča o svom rastu
u umjetnost svoju sumnja
uvijek iznad sjene sjena
važno je pronaći nigdjezemsku
u njoj trebam takvu žensku
podršku dao bih njoj sada
poći ćemo negdje malo dalje
rješenje se u dvoje uvijek nađe
to u svakoj bajci ima
komentiraj (14) * ispiši * #
Gornji grad
Pregazit ćemo Savu do Gornjega grada
Nije problem što danas kiša pada
Kišobran i ruka tvoja
Nosim ih i trpim nježnosti tvoje
Romon kiše korake nam broji
Još malo do Lotršćaka
pričaš mi o Gradu uspomene svoje
kao da ih mnogo ima
a ja samo šutim
Trg svetoga Marka sada se smije
I u kiši krov mu sjaji
Otkucaji sata godine nam broje
Pod starim krovovima kiša rominja i dalje
Pričaš mi o gradu uspomene svoje
komentiraj (15) * ispiši * #
Imagine
Kad staviš štikle
gledat ćemo se oči u oči
oko tvoje plavo progutat će moje smeđe
pazi samo da ostanu mi vjeđe
utopit ću se u beskraju
plavetnilom ogradit ću poljane
i gledat ćemo
ti izuvaš štikle
spuštaš se niže
ljubim ti vjeđe
i čekam da otvoriš se školjko
u beskraju nekom plavetnilo
znaš da pamtim
boje prirode u kojoj se krećeš
a onda ruke se dižu
dodiruju mi lice
ja ti košulju svlačim
drhtaj neki u žutom krajoliku
kako da se pomire plava i žuta
sedam sam puta kistom povlačio crtu
možda si sada na nekome rtu
Dobre Nade ili kako se ono već zvao
Pokušat ću nježno dodirom
Shvatiti boju
Ružičasto vidim i osjećam
Putujem krajolicima
dok savijaš se mazno
i zato sam sretan
luka na plavom jezeru
samo moja ostaje
komentiraj (11) * ispiši * #
Besame Mucho (1940)
Cesaria Evora - Besame Mucho
Besame, besame mucho
Como si fuera esta la noche
la ultima vez
Besame, besame mucho
que tengo miedo a perderte
perderte despues
Quiero tenerte muy cerca
mirarme en tus ojos
verte junto a mi
Piensa que tal vez manana
yo ya estare lejos
muy lejos de aquí
Besame, besame mucho
Como si fuera esta la noche
la ultima vez
Besame, besame mucho
que tengo miedo a perderte
perderte despues
Besame, besame mucho...
Ljubi me mnogo, jako, stalno. Želim tvoju blizinu, želim ti gledati u oči...
Andrea Bocelli - Besame Mucho
ODLUČITE SE..
Mina - Besame Mucho
komentiraj (16) * ispiši * #
Waltz of the Flowers from The Nutcracker
Svirala je Čajkovskog
Jesen se uvukla u sobu
Lišće je padalo po podu, a Sanjin je stigao s hrpom ploča.
Danas će joj reći
mislio je putem dok je razmišljao koju ploču da stavi na gramofon
da je osvoji odmah temom. Da razgovor pravi započne.
Nije se baš kužio u ta njena lupetanja, silio se da prihvati tu glazbu.
To nešto sladunjavo, pomalo tužno. Mislio je da shvaća,
a onda opet kad pričalo se o Mozartu, Requiemu, glasovima.
Agnus Dei.
Što li ona vidi u tome. Kako to shvatiti. Kako da to sjedne.
U susjednoj je sobi klavir rušio sve barijere.
Pozivao je na razgovor, a opet, trebalo je preći preko lišća utrnuti svjetlo.
Zagrliti je i reći samo: „ Volim te!“
Čekaj! Valcer cvijeća, da l* tako se zove.
Ma ja bih to sada trebao znati zaplesati.
Kako da joj kažem da ni plesati ne znam.
Da klasika nije…
komentiraj (14) * ispiši * #
Alice u zemlji čudesa (1951)
Kad pjeva cvijeće
Pjevaju i boje
Tad zaigra srce moje
Volim i tišine na suncu
U podne prekinu ih cvrčci
Za to je potrebno ljeto
U proljeće sada
Duginih boja posvuda ima
Tuheljske Toplice i okolica 22-27. travnja
Prošloga tjedna prevladalo zeleno
Od mlade trave
Do brda šumovitih
Crkva na vrhu svakom
I šarena jutra
Boja sunca se tražila
Bilo je posvuda zeleno tamno
Zeleno svjetlo
Ponekad i žuto
A možda i plavo
u bazenima raznim
komentiraj (17) * ispiši * #
Bijeli jorgovan (1937)
BIJELI JORGOVAN
Mirisavo, proljetno cvijeće
i malenih zvjezdica roj -
sve blista od zanosne sreće
i pjeva svoj ljubavni poj...
Jer, jednom pronašlo se dvoje
kom' združe se srdašca dva...
Ti dao si srce mi svoje,
i otad ja - tvoja sam sva...
Ljubav, ljubav, ljubav -
da l' ćes me ljubit vijek?
Da l' ćes se sjetiti ti,
da sretni bili smo mi -
u ljubavi?!
Ahh, ljubavlju sav svijet odiše
kad budi se proljeća maj...
Al' nikada, nikada više
zaboravit neću taj raj...
Jer - Ti si za mene sva sreća,
jer ljubav ne zna za kraj!
I ona me zauvijek sjeća
proljeća maj, sunašca sjaj...
Ljubav, ljubav moja,
rastat ćemo se mi...
Da l' ćes se ikada sjetiti
svoje - stare ljubavi?!
Slobodni prijevod s bloga
Maj - Svibanj - mjesec cvijeća - majčin dan( druga nedjelja u svibnju)
što vi mislite o tom mjesecu...što vam znači?
komentiraj (18) * ispiši * #
