Šišmišelini memoari

Izvještaj ili kako nije mudro ništa planirati unaprijed...

Vikend je bio pred vratima, i što je taj isti vikend napravio - zalupio mi je vrata u facu. Barem što se subote tiče. Evo šažeti opis događaja. U subotu ujutro (dok sam još bila puna nade i iščekivanja večeri predamnom) nazvala me frendica da kaže da je izlazak ipak otkazan. Nakon tog poziva buljila sam u zid kojih sat vremena, jer bila sam na poslu, a u butik nije ušla ni muha a kamoli netko s namjerom da kupi nešto. Izlazak je, dakle, bio otkazan, ali ostala mi je još mrvica radosti: shopping. I tako, opet puna optimizma otišla sam u Rijeku i čekala frendicu 20 - ak minuta (ništa čudno, barem kad je ona u pitanju). Da ne duljim, a možda ste već i pogodili, i shopping je propao. Nema ništa, barem ne ništa nosivo, ali da sam kupovala kuhinjsku krpu sigurno bi se vratila doma s punim vrečicama. Krpa? Da, baš tako, jer nema drugog naziva za te "štrace" koje oni zovu robom. Kad sam se vratila doma na TV - u sam čula tužnu vijest: preminuo je papa Ivan Pavao II. Nakon te vijesti nekako mi je bilo drago što nisam išla vani, jer bi se osjećala loše znajući da cijeli svijet moli, a ja ne. I tako sam, s ostatkom obitelji, gledala prijenos iz Vatikana do 2 ujutro.

Slijedeće jutro, u nedjelju, otišla sam na misu i zapalila svijeću. Vani je, doslovno, blještalo sunce i bio je tako predivan dan da sam morala izaći. Uglavnom, nazvala sam frendicu, dogovor je pao, stavila sam cvike i ponosna na svoj stayling izašla van. Sjele smo na terasu popularnog kafića, brbljale (to brbljanje se svodilo na komentiranje prolaznika) i gledale ko je sve izašao na "špicu". Uvijek me iznova iznenadi koliko smo mi hrvati narod s jednom misli vodiljom "VIDI I BUDI VIĐEN", a ni ove nedjelje nije nedostajalo takvih primjera. Priznajem, gore navedena misao može se prikrpat i meni, pa i ja sam samo čovjek. Sve u svemu, mogu reći da sam provela jedan ugodan dan.

Prošao je vikend i eto ponedjeljka, koji je dok ovo pišem polako na izmaku. Danas sam produžila vikend jer ne radim. Čak sam i shopping obavila i to uspješno. Dan mi je prošao više manje kao i nedjelja, kavica s frendicom (drugom, a ne onom koja kasni) i nekliko tisuća poznatih ljudi. U tom mnoštvu pojavio se i jedan moj bivši. Za razliku od uobičajenih stereotipa o bivšima (...ovdje dođu sve one riječi koje izgovorimo kada se sjetimo jednog od tih primjeraka...) ovog mi je uvijek drago sresti. Lijepo smo popričali i izmjenili novosti, a onda je svatko nastavio svojim putem.

A sad jedna lijepa vijest. Vratila mi se baka iz Dalmacije i iznijela mi prijedlog da odem sredinom 5. mjeseca malo dolje. Jedva sam dočekala tu vijest. Naime, iako živim u Opatiji Dalmacija mi je stalno u mislima. To pripisujem korjenima jer su mi i mama i tata dalmatinci, a krv nije voda. U mislima sam se već počela pakirati. Da ne zaboravim, POČELA SAM UČIT! Danas sam čak jenom pročitala skriptu. Nije to baš ono pravo učenje, ali i to je početak.

Eto, stigla sam do kraja svog izvještaja. Sutra je novi dan, a za pet dana i novi vikend. Puno vas sve pozdravljam i želim laku noć & lijepe snove....