|
ponekad velika doza uzbuđenja izaziva nelagodu.
onu tupu, glupu nelagodu.
onu od koje se komešaš svaki put kad zakoračiš u kuću i pogledaš ispod vrata.
ponekad i lijep dar, lijepa riječ, lijepa gesta, iskrena želja gube svaki sjaj zbog onog tupog osjećaja ..
nikada nisam mutnih misli.
pa čak i kad se događaju nepredvidive i pomalo zastrašujuće stvari, točno znam što mi je činiti.
znam da se sve u životu može mijenjati u svoju korist.
to je barem lako.
moć samovolje.
i to kakva moć.
sa mnom je teško igrati.
jedan krivi korak i .. paf , !
u mojoj glavi nema mjesta ljudima koji su neodlučni. ili nedosljedni.
iz jednostavnog razloga što sam ja odlučna osoba sa jasnim stavovima.
ne očaravaju me stvari koje „vise u zraku“, stvari koje nisu konkretne, osobe koje ne pokazuju hrabrost, ili osobe koje se previše uzbuđuju nečime što nemaju.
a nisam ni od onih koje se kao obični pas tragač daju navoditi na neki trag, ili koje maštaju o filmskim scenama.
i još nešto.
ne volim stvari kojima se ne nazire kraj. one ostavljaju dojam neodgovornosti.
a neodgovornost ne podnosim.
|
