|
Treće mjesto.
Da .. Mi, koje smo se počele pripremati tjedan i pol pred natjecanje, 
mi, koje smo ostajale do 7 navečer u školi kako bismo radile dok se ne srušimo jer fizički više ne možemo, 
mi, koje smo slušale kako se I.gimnazija sprema od 9. mjeseca i kako ih priprema geniji prve pomoći,
mi, koje smo pognute glave došle do cura koje su nam svojom pojavom osigurale podiji jer su najbolje, kako bismo tražile pomoć od nekoga tko se kuži u to sve,
mi, kojima su se ljudi smijali jer smo se toliko trudili oko "nemoguće misije",
mi smo uspjele stati na taj podiji.
Mi, koje smo zaslužili krvavim znojem.
Jutros smo se našli kod mene kako se ne bismo živcirale kući same .. Popile kavu, postavile pizze  (izbacite uljeza XD) , ubacile ih u peć
a) 
b) 
ii dok se pekla pizza  , imale smo fotosešn, kmezave govore, plesanje  , plakanje, smijanje, s**anje i tak to. 
Sjele napokon za stol, 
Jele, tj. prejele se XD 
I (citiram Maju) bez obzira na sve, ovih dana smo se sve zbližile jedna s drugom, a do prije dva tjedna se skoro nismo ni znale .. Upoznale smo cure kojima ćemo biti zahvalne zauvijek, i shvatile smo kako prva pomoć nije samo 50 stranica repetitorija, milijun nekih godina povijesti CK, nego je prijateljstvo, humanost, ponos, borba, ljubav, snaga, jedinstvo,.
To je nešto što se ne boduje, što se ne mjeri. To nešto je sada dio nas i držat će nas zajedno i sutra, kada više nema ni priprema ni natjecanja.
Spremile smo torbu  da ne bismo zaboravili na to, i krenule sa spremanjem  , kada smo shvatile da je zapravo jaaaaako kasno  pa smo brzo prijavile nestanak.
Na putu do škole sam bila moralna podrška, kao šesti član ekipe. Vladala je panika ali je Biljana sa mnom to rješila pa su se cure malo opustile ..
  
Došle smo tamo smirene, skulirane, znale smo što se sve očekuje od nas, i imale smo to kod sebe.
Iako su svi bili nervozni i zabrinuti pa su ponavljali povijest CK i to .. ali trema se ne ubija tako. Stoga je karaoke bilo najbolje rješenje.
Odradile smo svoje i, kroz dva radilišta i tri pismena testa nakon više od dva sata, imali smo rezultate.
3. mjesto : II gimnazija
2. mjesto : I gimnazija
1. mjesto : medicinska škola
Kako se treba znati "pobjediti", tako treba znati i izgubiti.
Razumijem razočaranje I.gimnazije alii ako ono dođe do te mjere da se zbog drugog, a ne prvog mjesta plače i tuguje dok svi, ama baš svi, i oni koji su bili na zadnjim mjestima plešu i pjevaju, onda smo zaboravili u čemu se natječemo i koje su stvari koje nam trebaju biti na prvom mjestu.
A Medicinskoj školi i njihovom mentoru svaka čast, pokazali su da ne postoji nešto nemoguće, pa ni pobjeda favorita.
Bilo je nezaboravno, a CK definitivno ne stavljam u ladicu jer me ovo sve šarmiralo sada ii jednostavno je prelako odustati, a ono što se dobiva tim CK-em me previše fascinira kako bih zaboravila na to. Na godinu pripreme počinju ranije, da se vratimo na ono prvo mjesto za koje ćemo se boriti.
Ove godine ga nije bilo, ali sam osobno, kao i Vlatka, Katarina, Maja, Nina, Sonia, toliko stvari naučile i toliko lijepih trenutaka prošle da je i treće mjesto dobro.
Zahvaljujemo Henryu Dunantu (08,05,1828) i bitci kod Solferina (24,06,1859) [majo dan dobrovoljnih darivatelja krvi ?! AJMO BRŽE XD] ; postojanje CK i u RH ; Vlatki koja se sjetila natjecanja ; Maji koja me nagovorila i borila se za mene da uđem i ostanem u ekipi ; LEGicama koje su najbolja ekipa na svitu  ; Kiki, Tonji  Ivi, Dunji koje su nam tako puno pomogle i toliko stvari naučile ; prof-i Vukelić iliti Our Mentorica koja nas je uspjela natjerati da naučimo te silne datume ; i svim onim ljudima koji su barem malo vjerovali u nas.
Ništa nije isključeno - ništa nemoguće.
Daj sve od sebe i uspjet ćeš.
Smij se, život je lijep !
p.s. ne pitajte me što mi je .. mislim da sam previše pjevala i plesala pa sam sada mal tak nabrijana XD
p.s.2
ah. da.
zaboravila sam reći .. malo smo izostale sa nastave paa recimo da idem to malo nadoknaditi .. maalkice samo XD
|
