|
U kasnim satima sam se sinoć vratila iz Zagreba. Škola je organizirala posjet Klovićevim Dvorima gdje je od 13. prosinca 2007. do 16. ožujka 2008. izložba Chagallovih slika, što je diglo cijenu puta, dakako. Unatoč tome dva busa su bila puna, i jedan od njih na kat. U 6 sam se nacrtala na Rondelu velikana (ne pitajte kako sam to uspjela izvesti) i s čudom vidjela da je tamo većina učenika prvih razreda  .
Reko' aj' dobro .. Izgleda da je potreba za šopingom prerasla sve granice pa im je želja za metropolom bila jača od svega.
Dočekala dvije gospođice, Pčelica i Catwoman  i čim su otvorili vrata našeg busa, potrčale smo unutra da zauzmemo najbolja mjesta, s tim da smo bile sigurne u to da će Swarowski, Veky i Dina zauzeti tamo najmračniji dio busa, skroz na kraju. Međutim uđemo .. I vidimo kako su zadnja mjesta PRETRPANA nekom djecom
* couldn't believe *
Još uvijek se sjećam naših putovanja prošlih godina i nije bilo tih likova i tih faca ljudi iz razreda koji su se usuđivali sjesti na zadnja mjesta ako smo bili u busu sa drugim-trećim razredima. Podrazumjevalo se da im ta mjesta pripadaju i da ih imaju u paketu s činjenicom da su stariji od nas i da se nećemo prepirati zbog toga. Ali unatoč tome, uvijek smo si bili dobri pa nas nisu tjerali sigurno iza vozača .. 
Međutim .. A dobro ajde nećemo više o tome. Sjedili smo 2 sjedala do profesora. Drugi razred. Tamo iza djeca iz prvog. Okej okej. Idemo dalje (apsolutno ne pričam u političkom pogledu  )
Profesorica je u 6.20 izvadila spisak s imenima osoba koje su trebali biti u našem krasnom vozilu, pa je krenula redom, s mikrofonom u ruci, ispitivanjem tko je tu a tko nije.
Zaustavila se kada je netko iza - ne zna se zašto - izvadio srednji prst
Nismo mi odmah ni skontali, ali prof.-ina faca i trk do nazad jasno su govorili da ju nisu ljubazno pozdravili. Šokirani, nastavili smo s našim " tu sam - prisutan - *alo 'ba evo me* " i tako to ..
Sve je teklo glatko dok se tamo nazad nisu razbudili (trebalo im je 10 minuta), te su krenuli pjevanjem.
Da. Baš to. Ceca i Seka i te krasne pojave su bile u pitanju.
A samo da spomenem kako su svi imali na sebe palastinke, crne široke majice te emo-spike.
Osim što nije mogla vjerovati, draga profesorica je bila bijesna kada im je PONOVILA po dvadeseti put da u busu nećemo čirilicom. Nastavili su, dakako, tiše. U toj mjeri da ih one ne čuju. Ali mi smo itekako čuli. Hvala Bogu pa smo brzo stigli do Lipovljana (sveto stajalište koje je već godinama zabilježeno kao stajalište naše gimnazije) gdje smo stali na 20-ak minuta.
Došle smo k sebi, kol'ko-tol'ko. Vani su nas čekale curice koje raspravljaju o tome koji je od njihovih momaka stariji i tko se više napio prošlih subota. Naravno da su na sebi imale samo jedan sloj odjeće koji nam je na onoj temperaturi povečalo drhtanje zbog hladnoće. Kak' super.
Ne znam kako su se smirili, ali smo do Zagreba izdržali svi živi i zdravi.
Popeli se gore na Kaptolu do Muzeja, gdje nas je mlada gospođica-s-čudnim-naglaskom vodila krorz Chagallova djela. Prve tri slike je vladao tišnjak, no zatim je mini djeci postao dosadan Marcovo stvaralaštvo pa su malo sjedili na podu, pipali slike (ne bi li iskočilo van nešto ), pitali 50x po minuti kada će biti slobodni od tog strašnog prizora XD.
Jadan čovjek .. Ispalo je da nema stila i da mu ništa ne valja .. A jednu je sliku čak 28 godina slikao
Nakon 30 duuuuugih minuta, preživili su do trenutka kada su ugledali purgersko nebo imajući ispred sebe 5 sati za zabavu po gradu.
Ja i moje drage princeze smo se prošetale po gradu, slikajući se dok skaćemo sa nekih stepenica  . 
Došle do nekog parka (rijetke zelene površine), gdje smo sjele na klupi i uživale tračanjem  , kada smo primjetile (kako ne primjetiti  ) neke cure iz naše škole, kako uz opće deranje, hodaju nasred ceste kao da su Vukovar oslobodile, s bocama u rukama. Posjedale po podu (da, nasred parka, gdje su majke s djecom čudno i tužno gledale u njih  ) i krenule s kreveljenjem i sprdanjem na toj razini tona da nisi mogao ne čuti.
Kako se ne stiditi ?
'ajmo uzeti u obzir to da je slobodno mogao proći čiko u plavom. One se pijane povaljale po podu a nijedna nema više od 15 godina.
Takvim fantaziranjem smo došle do pitanja : ZAŠTO ? TKO JE KRIV ?
Osobe kojima je put u Zagreb postao put prema cuganju i spavanjem na klupi mora da imaju ozbiljnih problema samim sa sobom. Prolaze kraj mene i gledaju me kao da će me pojesti ako nešto pogrešno kažem. Pjevaju cajke i napijaju se svake subote. Imaju nove načine pozdravljanja profesora. Imaju želju tuči se sa mnom jer smatram da su neodgojene. Na prvom im je mjestu da im nitko ne smije ništa.
Tko je kriv za njih ?
Ne govorim da smo mi (stariji od njih) bili, niti da jesmo anđeli na zemlji. Ali nisam nikada, niti znam za nekoga da je zamjerao ili starijem od njega odgovarao. Nije mi nikada padalo na pamet prepirati se s profesorom, kamoli sa osobom starijom od mene.
Što bi bilo da je stvarno prošao čiko u plavom, da ih je priveo pa da provedu popodne u postaji, te da se ne vraćaju kući busom, nego da roditelji dolaze po njih ? SHOW PROGRAM.
Čemu sve ovo vodi ja ne znam, ali sigurno nije nešto dobro.
Nadam se samo da će takve face u životu naići na nekoga tko će im Martama pokazati da se praviti najpametniji uvijek i bilo gdje ne valja. Ako već lijepim načinom ne ide ..
Iskreno se nadam da će naći neki cilj u svom životu, da će pronaći same sebe i da će preživjeti pubertet.
A nadasve se nadam da se više ne rodi nijedno dijete, ako će ga čekati takvi roditelji kakve djeca imaju danas.
Jer eto do čega dolazi .. Pa mu ti samo daj sve, od izlazaka cijelu noć do novaca za cigarete.
Bravo ! 
p.s. Dakako ja zahvaljujem Bogu na svojoj Pčelici i na svojoj Kraljici svijeta, galaksija, svemira. A njima za krasno provođenje.
|
