23.03.2007., petak
O ežoB!
|
- Ja sam adventist, ja ne radim subotom - Daa? Čekaj malo, to bi značilo da ću ja raditi svaku subotu? - Žao mi je, ali za nas adventiste subota je neradni dan. - O Isuse!... I onda se uokolo mene podigao gusti dim, negdje je zagrmjelo, pojavila se šarena cijev kao u ZF filmovima i odjednom eto me pred nekom potleušicom. Vidim, vrata otvorena, uđem unutra bez srama, po zemljanom podu prašina i naravno zemlja. Vidim neki bradati čovjek sjedi za stolom i moli. - Hvaljen Isus. - Jesam li? - Što? - Pa jesam li hvaljen? - Od kud da ja to znam? - Pa rekao si «Hvaljen Isus» - A vi ste Isus? - Glavom i bradom. - O Bože!... Opet se stade podizati gusti dim… - Ček, ček malo, nismo još ovo riješili. Stadem rukama mahati ne bi li otjerao dim. - Ako ste vi Isus glavom i bradom, onda sam ja u rimskoj državi - Tako nekako. - A onda dobro. Pitali ste jeste li hvaljeni? A što da vam kažem. Oni koji vas hvale su licemjerni, oni koji šute ne znaš što misle, a ostali vas spominju daleko više no što bi trebali. - Kako to misliš? - Pa sjete se vašeg imena samo dok su u nevolji. - Mole? - Naprotiv, kunu. - O Bože!... Znate već što se događa – dim i grmljavine. Pojavljuje se Bog. - Što je sine, zašto me zoveš? - Ne zovem te oče, izletjelo mi. Nikako da se naviknem da kada te spominjem izričem tvoje ime unatrag. - Koji ti je ovaj? - Neki čudak iz budućnosti. - Ma jel' to onaj golman iz Titograda? - Nije oče, koliko vidim on je sa sportom na vi. - Pa znate da i jesam. Kao mali tjerali me da igram tenis, ja sam igrao dvije godine, vidjeli da neću na ATP listu i ispisali me. - Nego, reci ti meni sinko… - Što da ti kažem Oče? -Ma ne ti, reci ti meni čovječe iz budućnosti spominju li ljudi često božje ime? - Da. - U kojem kontekstu? - Paaa, znate, neki vas spominju zbog navike, neki zbog prisile, a ostali zbog obijesti. - Hoćeš reći da me psuju? - To ste vi rekli, ja nisam. Ne bih htio da zbog mene počne padati kiša sto dana i da tamo neki brodovlasnik iz Armenije uspostavi monopol na plovidbu. - Hm – zamisli se Bog i nestade. - Što si trebao čovječe? - Ja? Ovaj, sad kad sam se već našao jedan na jedan s vama, htio bi vam nešto reći. - Što? - Pripazite malo na ovo vaše stado. - Zašto? Što ne valja? - Što ne valja? Ništa ne valja. U ovih dvije tisuće godina vaša se sekta razdvojila u milijun drugih i više se ne zna tko pije, a tko plaća. - Nije valjda da se svi bave ugostiteljstvom? - Ma ne, jedni vas priznaju, drugi vas ne priznaju, jedni ne rade subotom, drugi ne rade uopće, jedni se križaju s pet prstiju, drugi s tri, svi se međusobno pljuju, blate i biju. - O Bo… ovaj, ežoB! Morat ću nešto poduzeti. - Molim vas. - Pođi u miru. - Hvaljeni Vi, zaista! Dim, grmljavina, šarena cijev, kolegica. - Hoćeš li se mijenjati za subote, ovu bih morala u svatove sestrični u Zenicu? - Zar nisi maloprije rekla da ne radiš subotom? Kolegica me u čudu pogleda kao da sam jeo napoj, prstima, a ne žlicom. - Rekla si da vi adventisti ne radite subotom. - Jel' tebi loše, jesi li se najeo gljiva stršljenara, adven-što? - Oprosti, nešto sam čudno zabrijao. - Nema veze, to je zbog nagle promijene vremena. Nego, u povjerenju, nemoj nikome reći da sam ti ja to rekla, radit ćeš svaku nedjelju. - Zašto?! - Pa zbog Zorana, on je katolik, a dobro znadeš da oni ne rade nedjeljom. - ?! |
- 18:04 - Komentari (8) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
