15.10.2006., nedjelja
Posratak
|
Tko sere (ah, nitko, nitko to ne radi, To papagaj ili šumi granje!) Možda je pao jedan maleni oblutak A možda čitavo sranje. Još bi nam mogla desiti se sraćka Desiti velim, Ali, ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. U moru sranja što vječno teče Što vječno nas goni Stvaraju se opet, otječu nam opet Možda nove vrste, užad il' bomboni – I kad prođe vječnost smrdljivog ispusta Moglo bi se opet u školjci nam naći Neko novo govno, Produkt naših usta. Možda ćeš se jednom uvečer pojavit Prekrasna u plavom Ne sluteći da si moju školjku lila Smrdljivom baklavom, I ja, kojem se sere od tebe Ne znam ti ni ime No miris tvojeg crijeva Inspirira rime. Pa ako i duša u tome trenutku Svoje dupe napne, Sigurnim će prdcom zaglušiti razum, Sve što trakt ti sapne. Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom Posrati ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki smeđi lanci. Tko sere (ah, nitko, nitko to ne radi, To papagaj ili šumi granje!) Možda je pao jedan maleni oblutak A možda čitavo sranje. Još bi nam mogla desiti se sraćka Desiti velim, Ali, ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. Govniša feat. Govnojed |
- 10:37 - Komentari (15) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
