Tko sere (ah, nitko, nitko to ne radi,
To papagaj ili šumi granje!)
Možda je pao jedan maleni oblutak
A možda čitavo sranje.
Još bi nam mogla desiti se sraćka
Desiti velim,
Ali, ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru sranja što vječno teče
Što vječno nas goni
Stvaraju se opet, otječu nam opet
Možda nove vrste, užad il' bomboni –
I kad prođe vječnost smrdljivog ispusta
Moglo bi se opet u školjci nam naći
Neko novo govno,
Produkt naših usta.
Možda ćeš se jednom uvečer pojavit
Prekrasna u plavom
Ne sluteći da si moju školjku lila
Smrdljivom baklavom,
I ja, kojem se sere od tebe
Ne znam ti ni ime
No miris tvojeg crijeva
Inspirira rime.
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje dupe napne,
Sigurnim će prdcom zaglušiti razum,
Sve što trakt ti sapne.
Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Posrati ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki smeđi lanci.
Tko sere (ah, nitko, nitko to ne radi,
To papagaj ili šumi granje!)
Možda je pao jedan maleni oblutak
A možda čitavo sranje.
Još bi nam mogla desiti se sraćka
Desiti velim,
Ali, ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
Govniša feat. Govnojed
Post je objavljen 15.10.2006. u 10:37 sati.