|
|
|
|
Scena 1. Sjeda lik u tramvaj nakon što je odgledao cijeli plotun vatrometa pokraj bivšeg hotela Esplanade iščekujući da će barem jedna raketa zabiti se u krov i zapaliti to zdanje (ništa osobno, tek zbog spektakularnosti događaja). U tramvaju dva pekija s dredovima i jedna debela muška mrcina te ofucani komad s tragovima ženstvenosti ispod nokta koji u naletu ljubavnih vibracija na bombonu, junaka ovog filma ispituje što da napravi s mobitelom koji joj je pao u vodu. «Jel imaš iskustva s potopljenim mobitelom?» «A mi se znamo od nekud?», ljutito upita junak «Ne» «Onda odjebi!», kaže junak, u stvari pomisli kako bi takav dijalog bio ugodan njegovom oku, a u stvarnosti naveliko raspreda priču o pogibiji njegovih triju mobitela. Ako mislite da ga je pozvala u stan da mu se jebačinom zahvali na savjetu, u krivu ste. Scena 2. Kruži junak oko frizeraja gdje se održava spektakularni partij i čeka da se prostor ugodno popuni kako bi izbjegao blentavost susreta s ljudima koje nikada nije vidio, a o njima znade samo toliko koliko je pročitao na blogu, ako uopće i je. On rijetko čita tuđe blogove jer uči unatrag Talmud na pamet. Prošeće jednom uokolo, upozna nove ulice, sokake, mrtvu mačku, nagaženo govno, ljubavnike prije fajta, policajca bez knjige o vicevima na njihov račun i još poneku karikaturu. Prošeće drugi puta. Pa treći. I četvrti smogne hrabrosti i ulijeće u jazbinu blogerskih zvijeri. On ne poznaje velikog Mangu i ispituje ljude ta gdje je organizator, bos, Manga. Oni ga blijedo gledaju, ali se nađe netko rumen i pokaže mu. Predstavi se junak, sjede bez srama za stol i bleji ko ovca kad je upitate za Keplerove jednadžbe. Scena 3. Junak je popio peterac crne velebitske družice degenije, razvezao se i sere li ga sere, pa se premjesti drugom društvu i sere li ga sere pa se premjesti k neizbježno ugodnom ženskom društvu i sere li ga sere pa mu svakave primisli dolaze u obje glave, ali je toliko priseban da to ne pokazuje već sere. Žensko je društvo zaista ugodno i bujno i dobar materijal za scenarij koji će u glavi razvijate nešto kasnije, kad na k. stavi čarapu. Jednostavnije je no držati wc papir u pripravnosti. Scena 4. Scena 5. Scena 6. Scena 7. Pijan jede usoljene inćune psujući im boga morskog jer su mu sjebali robu u ruksaku. Ako se pitate gdje je fajt mogu vam samo reći da ovaj junak nikada nije dobio po pički, ako se ne računa čizma u glavu nakon što je s leđa dobio šaku u glavu prije kojih desetak godina. |
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |