| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
Ukočenih leđa, ustala sam iz kreveta te bijesno potjerala muškarca koji mi je ukrao pokrivač, optuživši ga za izazivanje kostobolje, reume, stresa i konstatntnog osjećaja bezvoljnosti. Mog, dakako. Već naviknut na fakat da je kriv za sve, uvijek je bio i ostati će, mrcinar se pokunjio, ponizno pristavio džezvu, potom mi izmasirao bolne vratne žlijezde, a zatim sam ga, uz sočne psovke, mršnula iz kuće. Ionako samo ždere čevape i igra igrice. Mrcina. Nisam baš raspoložena jutros. Nekako sam nekakva. Prometnih čepova je toliko, da bi čovjek pomislio kako su nagradni. Zagrebi-osvoji! U prvih 5 minuta vožnje eksivirala sam jedan i umalo izazvala drugi sudar. Od vozača fiat-nečega, ćelavog muškarca sa sunčanim naočalama, sam pobjegla mahnitim skretanjem udesno, i tako zakasnila više od pola sata na posao. Nema veze, jer sve smo žene tamo. Njegujemo sestrinstvo, babstvo, gunđanje i nerad. Naš moto je "sjedi i puši!". Naš zadatak je dostojan predškolskog uzrasta a cilj dočekati 16h bez stresa. U međuvremenu umačemo prste u univerzlni lepak, i keljimo pozlatne listiće na nešto što će uskoro postati- slika mizerne umjetničke vrijednosti. Ne marim za to. Krmelj je ionako u oku promatrača. Nabavila sam špil anđeoskih kartica, da mi umanje osjećaj gladi i proljetnog umora. Sad ih svakodnevno otvaram i naglas pitam "Dragi anđeli, koji je od vas samnom danas? a? a? a?". Javio mi se Amitiel i došapnuo; "Suosjećaj sa drugima, Sirotice. Pomozi im. I sama budi anđel." Otkad sam, sa neskrivenim sarkazmom (prvi izadnji put) nasumično otvorila mininijaturni molitvenik, tražeći molitvu za prije-spavanja, na stranicu 27 i riječi "Oslobodi me Bože svih zala, posebno onih koji su mi prešli u naviku"- vjerujem u Sve. Pa ipak, zaključujem, ja bih mogla bih biti samo posrnuli. Ili pali. Čak ni crni. I to mi je previše posla. Jedina krila što imam su ona plućna (doduše pozlaćena), bijelu haljinu sam umazala čokoladnim preljevom, a bijele plahte su odavno uništene menstrualnim izljevima emocija. Tu dragi moji, ni Veniš ne pomaže. Strahujem da sam, osim uznapredovale alergije na riječ "hitno!", razvila još i kakvo svrabežno oboljenje prsnog koša. Simptomi su tu. Kišem, kašljem a oči se žare od 37sa2. Ili je to samo zlatna groznica? |
Sjedili smo ispod suncobrana a ona je rekla kako obožava sunce i ono kad joj se hrana topi u ustima. Pitala sam je što misli o imenu Taras Buljba. Kako ti se sviđa moj friz, pita me. Muče je visok tlak, deficit vitamina E i muškarci. Ma baš me briga uostalom, kaže. Mrzi samo jednu kolegicu s posla (čiju lutkicu probada špenadlama). I to je sve. Plemenita si, kažem. Odnedavno je opet slobodna i baš joj to paše. Slo-bo-da, ponavlja nasmješena. Ne vidim joj oči od naočala. Zubi su joj bijeli Putovala bi svijetom. A ime Hosni Mubarak? Pričamo o hulahopkama. Suncobran je crven. |
|
Sve što je dobro, brzo svrši. A ono loše, još i brže. Posao sam zaključila, spremila četverocifreni broj u džep, te počastila sebe i priležnika obilatim ručkom. Sjedim na najvišoj stubi ispred crkve Sv. Križa, pušim cigaru i gledam rijeku udešenih gospođa vjernica i njihove košarice sa jajima. Tvrdo kuhanim. |
Dobro sam se sakrila, no Posao me ipak pronašao, majku mu njegovu dosadnu. Pravila sam se da sam mrtva, no nije mi povjerovao. "A tu si..." rekao je, i bez po muke me izvukao iz skrovišta (koje usput rečeno više nije tajno), unatoč mom vriskanju, koprcanju i otimanju. Isprva se nisam dala slomiti. Istog trenutka kad su nam se pogledi susreli, počela sam opovrgavati smisao rada. Navela sam barem deset neoborivih činjenica, no avaj. Uopće me nije slušao, kamoli saslušao, uvažio pogotovo, poštedio da ne spominjemo, džubre jedno neotesano. Potegao me za hozn-tregere, gurnuo ispred sebe, lupio nogom u guzicu rekavši samo "Marš!". Kakvo poniženje! "Ej" povikala sam, izbezumljena nedoličnošću njegova ophođenja samnom. "Koji je tebi penis, đikane!? Šta se guraš? a?". Popravila sam frizuru, namjestila naramenice i ponovila šminku. Sirotica možda nema volje, ali ima stila! "E, sad, reci! Šta je? Ko te šalje?" "Tad i tad budi tu i tu" rekao je Posao. "Prodavat ćeš maglu." "Maglu? Kakvu maglu?" "Tuđu maglu." "I?" "I to je sve." Koje sranje, pomislila sam. "A ako se ne pojavim?" Pogledao me pogledom koji govori više od riječi no unatoč tomu rekao; "Onda se sakrij." |