Ukočenih leđa, ustala sam iz kreveta te bijesno potjerala muškarca koji mi je ukrao pokrivač, optuživši ga za izazivanje kostobolje, reume, stresa i konstatntnog osjećaja bezvoljnosti. Mog, dakako. Već naviknut na fakat da je kriv za sve, uvijek je bio i ostati će, mrcinar se pokunjio, ponizno pristavio džezvu, potom mi izmasirao bolne vratne žlijezde, a zatim sam ga, uz sočne psovke, mršnula iz kuće. Ionako samo ždere čevape i igra igrice.
Mrcina.
Nisam baš raspoložena jutros. Nekako sam nekakva.
Prometnih čepova je toliko, da bi čovjek pomislio kako su nagradni. Zagrebi-osvoji! U prvih 5 minuta vožnje eksivirala sam jedan i umalo izazvala drugi sudar. Od vozača fiat-nečega, ćelavog muškarca sa sunčanim naočalama, sam pobjegla mahnitim skretanjem udesno, i tako zakasnila više od pola sata na posao. Nema veze, jer sve smo žene tamo. Njegujemo sestrinstvo, babstvo, gunđanje i nerad. Naš moto je "sjedi i puši!". Naš zadatak je dostojan predškolskog uzrasta a cilj dočekati 16h bez stresa. U međuvremenu umačemo prste u univerzlni lepak, i keljimo pozlatne listiće na nešto što će uskoro postati- slika mizerne umjetničke vrijednosti.
Ne marim za to.
Krmelj je ionako u oku promatrača.
Nabavila sam špil anđeoskih kartica, da mi umanje osjećaj gladi i proljetnog umora. Sad ih svakodnevno otvaram i naglas pitam "Dragi anđeli, koji je od vas samnom danas? a? a? a?". Javio mi se Amitiel i došapnuo; "Suosjećaj sa drugima, Sirotice. Pomozi im. I sama budi anđel." Otkad sam, sa neskrivenim sarkazmom (prvi izadnji put) nasumično otvorila mininijaturni molitvenik, tražeći molitvu za prije-spavanja, na stranicu 27 i riječi "Oslobodi me Bože svih zala, posebno onih koji su mi prešli u naviku"- vjerujem u Sve.
Pa ipak, zaključujem, ja bih mogla bih biti samo posrnuli. Ili pali. Čak ni crni. I to mi je previše posla.
Jedina krila što imam su ona plućna (doduše pozlaćena), bijelu haljinu sam umazala čokoladnim preljevom, a bijele plahte su odavno uništene menstrualnim izljevima emocija. Tu dragi moji, ni Veniš ne pomaže.
Strahujem da sam, osim uznapredovale alergije na riječ "hitno!", razvila još i kakvo svrabežno oboljenje prsnog koša. Simptomi su tu. Kišem, kašljem a oči se žare od 37sa2.
Ili je to samo zlatna groznica?
Post je objavljen 24.04.2007. u 20:12 sati.