| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
Bljesnuo je sunčan dan, povijesno značajan po tome što je živa u termometru dotakla plafon, a srčani bolesnici zivkali hitnu puno češće no inače. I umirali, da. Nespretno sam uklonila nepoželjne dlačice da svih poželjnih mjesta, odjenula prozračnu haljinicu pastelnih boja, nataknula papuče za vožnju, pojačala se medicinski preporučenom botiljom vode, prevelikim sunčanim naočarkama i knjigom. Opremljena ko za pješačenje Premužićevom stazom, odjezdila sam u smjeru Juga, i to ne na Jadran, već na aerodrom. Zračna luka Bleso, kako joj samo ime kaže, poprište je blesave jurnjave za vremenom i parama. Vrijeme je novac, novac je sloboda i iako se čini da većina nema baš neku ideju što bi s tom slobodom i s tolikim vremenom, čini se da imaju novaca, a novac je sve, sve je super, super je biti super i to... Let je kratak, ekspresno se srče expresso, mahnito se guta neprožvakana brza hrana, armija užurbanih službenika vam je na raspolaganju ako vam treba izmasirati erogene zone, učinit blic felaccio, ili blic fotku, blic rezervaciju, ili vam pomoći da što prije odete ili dođete ili pođete, dočekate il čekirate. Konobar u brzom kafiću, u kom se klijentela izmjenjuje u fast-forward stilu kako bi nabrzinu zdrmala kakvo piće za živce ili podizanje krvnog tlaka, isto je brz. Zaprvao, toliko je jadan istrzan i lud, da pretpostavljam da u pauzama trkne na wc nabrzinu šmrknut lajnu amfetamina ili liznut kristala. Baš me zanima na čemu je. Automatiziranim gestama i robotski umilnim tonom glasa ispucava isprazne fraze «tenki ju» «vilkomen» «gracije», sve u jednom dahu- i to ne samo strancima već i meni, prekaljenoj rvatici, besprijekornog pedigrea i manira, kojoj se sa vrelih usana prelijevaju stihovi «moje domovine» (one sa špice dobrojutrohrvatska). Kaže da je on tu zato da MI uživamo, a mi mu se samo zahvalimo na vrhunskom ulizivanju i, u najboljoj namjeri dodajemo kako se sve što se isplati raditi, isplati raditi- sporo. Ali njega već odavno -nema. Čekanje na aerodromu je pokora za ljude poput mene. Kad iskoristim eksploziju kofeina i kalorije iz smeđeg šečera za čišćenje crnog pod noktima, smišljanje novih kreacija za novo godišnje doba, stihoklepanje hitova i poneku neuračunjivu ideju, tad naprosto požutim i presahnem, dobijem fleke pod pazusima i počnem hiperventilirat. Onda se pokušam koncentrirat na disanje. Prvih par udisaja mi paše, ali mi uskoro počne smetat umjetna ventilacija, klima uređaj, skaj sa stolice za koji mi se zalijepilo za dupe, umjetni zaslađivač, umjetna rasvjeta, umjetni smješkovi, umjetna sreća i samo poželim da nisam tu. Zato sam i otišla van. U parkić. Pažljivo sam odmjerila raspored klupica. Prvu sam eliminirala zbog neobične blizine djece, a nepoželjeh da me se zamijeni za pedofilku, ili kakvu prošvicanu nerotkinju koja se liječi gledajući tuđe klince. Drugu sam klupicu prekrižila jer su se odmah pored, u hladovini, smijuljila tri mlađahna turista koji su me skenirali i pomazili pogledima, a ja nisam bila raspoložena za flert na ingliš, iako je moja haljinica govorila drugačije. Treća je klupa bila na suncu. Četvrta preblizu ceste. Peta idealna. Svugdje i nigdje posebno. Tampon zona. Pojas Gaze. Svojim natečenim, umornim stopalima i prosto proširenim venama odlučila sam priuštit luftanje, a petama dati vjetra- doslovno. Izula sam nanule, bez klepetanja, i zauzela položaj blago rezervirane cure koja čita knjigu, i to debelu. I to pametnu. Žena je napisala filozofski bestseler u kojem govori o nestanku javne sfere i masovnoj usamljenosti kao obilježju modernosti. To ti je tako kad te ševi Heidegger (i to ne bloger), a i sama si prepametna za svoje doba, ktomu pišeš ko niko-nikad. Bravo stara! Mravi su minijaturne beštijice savršeno razvijenog smisla za kolektivnu akciju, i usput rečeno, živa bića koja, u odnosu na vlastitu tjelesnu masu, mogu nositi najviše tereta. Prave dase! Upratila sam prve dvije stranice trećeg poglavlja kad je počela agonija. Bockanje, lagani i ugodni svrab, neobavezno češkanje na rubu petinga, još svraba, iritacija, pravo češanje, neizdrživ svrab, drapanje, grebanje do krvi. Bolesni užitak. Rane. Počelo je na desnoj ruci, onda se proširilo na lakat, bedro, drugo bedro, čelo, uho, vrat, opet lakat, i naposlijetku Međunožje. Nadam se da je stavio kondom, iako se zapravo pitam hoću li ikad više naići na bolju priliku za oprašivanje. |