| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
Ima ih posvuda. U ovoj priči, ima ih tri. Jedna je kiparica, ima glas ko nježni cvijetak i pripadajuću osobnost. Živi sama iako mi kaže da joj fali muškarac u životu.»Šećeru, pa šta je? Fina si, zgodna, dobra i draga. U čemu je problem?», pitam. Kaže da joj je teško nekom ponovno vjerovat i dat se potpuno, iako joj takav tip ljubavi najviše odgovara. Cjeloviti, monogamni. Imala je naime višegodišnju sagu od veze sa nekim zgodnim frajerom, muzičarem. Bilo joj je predobro, sve dok nije saznala da joj je maznuo prijateljicu, nabio par tisuća telefonskog računa u džankerskoj, svakodnevnoj potrazi za drogom. Da, dečko se bo u žilu svo to vrijeme, a ona, inače bistra i pametna cura, mislila je da je kronično «umoran». Sad me zove da se zajedno prijevimo na krouzer koji putuje po egzotičnom otočju, i čeka pravu ljubav. Druga je kompjuterski frik, ima glas koji odaje ovisnost o nikotinu, i pripadajuću osobnost. Živi sa roditeljima, jer nema novaca da živi solo, iako bi htjela, a nema muda da useli sa likom s kojim povremeno dijeli postelju, jer, eto, nije spremna za išta veći zajednički suživot. «Ma stara, nisam ja za domaćinstvo. Presjebana sam», kaže. Nismo dugo razgovarale, al me prekjučer nazvala; «Ja sam» «E, mačko, disi, dugo se nismo čule. Šta ima?» «Ma u frci sam.» To sam znala jer me zove jedino kad je u frci. «Šta bi? Lova?» «Ma kakvi. Totalna koma. Ljubav» «Ljubav? Ma ne kenjaj, znam te puško dok si pištolj bila...» «Ozbiljno.» «Uh. Aj da čujem» «Ma ništa, jedan lik kojeg znam od šesnajste... ponovo se pojavio» «Jel ga znam?» «Ne, mislim da ne...» «I?, štaćeš?» «ništa. Štaću» «Jesi mu rekla?» «njemu? Ne...» «Jel mu se sviđaš?» «Ma njemu se svi sviđaju. Štajaznam. Osim toga, trza na moju kolegicu s posla...» «Uh. Koju?» «Onu crvenu» «Jebežljivu?» «Aha... A i ona na njega. Krava nedojebana. Ne stigneš se ni upoznat s nekim, već ga obradi...» «A štaćeš...» «I ništa, ja sad stojim i gledam kako samo što se nisu poševili...» «Frustra a?» «Koma... stalno mislim na njega... totalna fiksacija. Nisam oka sklopila sinoć...» «A šta bi ti s njim?» «Ja bi ONO» «Aha. Ti bi ono. Ono pravo.» «(smjeh) da... jebote koja sam glupača...» Inače, ONO je situacija gdje je on spontano bezglavo zaljubljen u nju, i samo nju, i to ko nikad u životu, te koristi filmske tehnike obaranja s nogu. «Prepoznatljivi detalj?» «Haha, ima velike šake» «Šake?» «Šake, jebote, ruke» «haha... Šakal» «Jedva mu ruku stisnem, sva se zbunim...» «Probaj s nogom...» (Smjeh) «Ma dobro... samo da se nekom izjadam...» «Nema probljema...» «Inače?» «Sve po starom...» .... Treća se nedavno zaposlila u jednoj stranoj firmi, gdje je dobro plaćaju i daju dobar godišnji. Živi sa cimericom koju baš i nevoli previše, al nje ionako često nema, pa stisne zube. Gleda puno filmova, čita magazine i troši puno novaca na garderobu. U slobodno vrijeme se lijepi na momke ko «muha na govno» i svim silama sakriva pripadajuću osobnost. Iako smo bile bliske jednom, dugo je nisam vidjela. Nekako smo se izmimoilazile zadnjih godina. Iskreno, malo sam je i izbjegavala, jer su je uvijek više interesirali muškarci nego naše prijateljstvo, i često me koristila kao paravan za- barenje. A meni je to malo naporno i nekako neiskreno. Bilo kako bilo, srela sam je sinoć u birtiji, i to u njenoj omiljenoj ulozi, kako koketira sa opet nekim tipom, i to na isti fol ko i uvijek. Imala je onaj uvijek isti, umjetni izraz lica, a meni je to čak bilo i zabavno, jer, naime, nemogu vjerovat kako se uvijek nađe neki jadnik koji na to padne. Jebote koja laž. Prvo se izobličila od sreće što me vidi, skenirala mi obleku, pohvalila majicu i cipele, komentirala kako sam smršavila i kako nemam guzicu, rekla da se osjeća odlično i da me vidjela na «dobro jutro hrvatska». Nakon 7 minuta ipak prizna da nije baš najbolje, jer je nedavno ponovno otkrila karakteristike fekalija u svom odabraniku, pa sva nesretna, i ah tako razočarana i povrijeđena, besciljno tumara, tražeći opet nekog novog, da joj poliže rane. I picu. «Aj, bar mi je lakše kad vidim da diploma ne mijenja ljude...» nepromišljeno izvalim, i sjetim se kako ljudima u nevolji trebam prilaziti sa razumijevanjem i ljubavlju, ne sarkazmom. ali... jebiga, imam ja i svojih problema. Osim toga, bila sam umorna... da, bila sam preumorna za šuplju priču... Na kraju krajeva, nije ni važno što mislim, jer kad se ON pojavi, makar bio džanki, jebač ili govno od čovjeka, sve pada u vodu, za mrvu, kako se čini, kurca ili umjetnog samopouzdanja. Nazovite to kako hoćete. Uglavnom, ja sam zadnja osoba da sudim il pomognem... Ovo su naime istinite priče i djevojke. Ako ih sretnete, pažljivo s njima. One su na rubu. |