| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
Dani su mi postali teški; Posebno jutra. Nemam problema sa buđenjem. Oduvijek se budim rano, nisam neka spavalica, ali onda kad se probudim, onda mi je svašta.... totalno nepodnjošljiva lakoća postojanja. Čitala sam jednom u nekom udžbeniku; da je depresija stanje promjenjenog lokusa kontrole; gdje počneš plakat čim otvoriš oči. Ja ne plačem, već se odmah isključim. To onda nije depresija. Što je zapravo super, jer mi je pun kiki te depresije i depresivne priče o depresiji i furke na depresiju i deprimiranja i toga... MILITANTNI OPTIMIZAM!!! Kljucajući prekrivene glave propustim dobro jutro hrvatska, propustim crtiće, vijesti u deset, dokumentarac o životinjama, tv kalendar, vijesti u podne... redom, sve propuštam. Propustim zbivanja u gradu; otvoreni tjedan, šansu da se rastegnem i ojačam, da počnem dan ko prava; i tek tamo oko jedan sat, skoro ugušena (jer perje ne ventilira, saznala sam na prezentaciji merino vunenih pokrivača), izvučem podbuhlu facu iz pernatog mraka, shvatim da je već prošlo pola dana, da sam opet zaglavila u zemlji snova (gdje mi je btw, ponekad bolje nego na javi;); i promislim kako onda ovo zadnje mora da je bio san, a bilo je baš zanimljivo... Usnula sam London, Supermarket; manično želim kupiti sve što vidim, odnosno police su krcate stvarima koje bi tako rado gledala na svojim policama, Samo nemam novaca. Eh. Žena koja je upravo ušla nemarno vješa svoju torbu na kukicu pored mene. Lešinarski primjećujem kako joj je u novčaniku podeblji snop nepoznatih novčanica, tako valjda izgledaju funte u mojoj glavi. Dosta dugo se rastežem između kleptomanskog napadaja, grizodušja i materijalističke pohlepe; naposlijetku kažem sama sebi «ajde, stara, pa krala si i prije, ionako ćeš gulit u čistilištu...» spretno i neprimjetno uklonim kešovinu iz torbice, utješim se time da nije u pitanju izgladnjela staričica na rubu egzistencije što kopa po kontejnerima u potrazi za ostacima, već neka podebljana engleska gospođa koja vjerojatno neće ni trepnut a kamoli gladovat bez tih para. Neupadljivo, ali užurbano izlazim na ulicu, skidam ljubičastu kapu koju mi je poklonila mala, kako ne bih privlačila pažnju. Tu kapu svi skuže. Ubrzanog koraka i srčanog bita; zamičem za jedan ugao, pa drugi, pa treći, sve dok ne osjetim da mi se izgubio svaki trag i da me kraljičin skotland jard giiiizeri neće tako lako naći. Nebo je smeđe-crvene, nenormalne boje, ko kineska industrijska zona; zgrade glomazne; sa puno prozora. Ljudi nema, barem ih ja ne vidim. I onda se probudim, probudi me drndanje telefona i servilna anketarka koja me pita pitanja na koja redom odgovaram sa "ne". a nisam stigla potrošit novce... To mi je valjda prokletstvo; da kradem a ne uspijem uživat u plijenu... sizif iz maj midl nejm jeli onda lekcija koju mi šalje moja podsvjest da Ne kradem Ili da Uživam ??? I STOLE MY SISTERS BOYFRIEND. IT WAS ALL WHIRLWIND, HEAT AND FLASH. WITH- IN A WEEK WE KILLED MY PARENTS AND HIT THE ROAD |