| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
B.L.O.G
U točno 17:00 započeo je sastanak kućnog savjeta, bolje rečeno vijeće staraca.Ja, kasnim, naravno, iako zapravo po mom i ne, jer kad sam se uputila kod susjetke što živi ispod mene, ura je pokazivala 16;57. Al eto, okupiše se stanari malo ranije, a ja opet ispala šlampava, neodgovorna i premlada da išta razumijem. Ušla sam, sjela za (znakovito) okrugli stol, a oni me odmah proglasiše novom zapisničarkom, jer sam valjda jedina koja još uvijek nije nabila zavidan iznos dijoptrije predznaka plus. I krene priča; - Prva toča dnevnog reda; eventualno popravljanje trošnog krovišta. Zgodna tema za uvod. Mislim, bila bi, da se udovica koja priča sa mačkama (u nastavku texta udovica H.) nije nakon druge riječi koju je susjeda odispod (u narednom textu gđa R.) pokušala reći nebi li nam razjasnila čitavu stvar, kreditne opcije i ponudu građevinske firme. A ne ne ne, udovica H je odmah počela rafaljnu paljbu po svojim imaginarnim neprijateljima, vodit svoje bitke koje su starije od mene, spominjat se svoj pokojnog muža koji je «vodio čitavo susjedstvo i svi su bili ko bubice» dok je bio živ, režat na one «Alije» što joj se vozaju dvorištem i nabrajat imena i prezimena, datume, ugovore, klauzule, sitna slova, troškove cijenike, radnike što su okrhnuli zid, te sa naposlijetku obrušila na gđu R i optužila je za petsto propusta i predložila da na čelo kućnog savjeta stavimo nekog drugog. Sve u trećoj minuti. Za stolom nas je bilo 7; mene naravno niko ne vidi u toj vrlo zahtjevnoj i nezahvalnoj ulozi; gđa R je dakle bivša, udovica H bi rado da je mi izaberemo,iako tvrdi da je «ona to radila 10 godina i da ne želi više nikad, jer joj niko nikad nije rekao ni hvala», a mi bi radije zapalili zgradu nego se odlučili za tu opciju. Ostali su još gospodin C, kojemu se iskreno rečeno ne-da, jer ima svoj posao i brine se za bolesnu mamu, baka Rada, koja je preflegma i ja je jako volim, te šutljivi bračni par S., koji su svoj stan rentali, ne žive tu i puca im kiki za upravljanje zgradom. Dakle, vrlo kreativan prijedlog! Iskomunicirali smo nešto tehnikalija, koliko se dalo u predasima kad bi udovica H odsutno gledala u daljinu i čekala pravu riječ koja će pokrenuti lavinu njenih primjedbi, zamjerki, opaski, prijedloga i rješenja za novi milenij (u nastavku teksta – u navodnicima). Usput rečeno, pomalo je nagluha, pa je vikanje jednostavno nešto protiv čega moraš bit cijepljen kad je ona u pitanju, a ako nisi, žalim te iskreno. - Potrošnja vode je «nenormalno skočila» za što se krivi mene «oni gore» i sve moje prijatelje i prijateljice «jer stalno se neko prošetava po haustoru, samo gore-dole-gore-dole, nikad kraja» i koji, mater im njihovu, idu na wc, puštaju vodu, da, tu i tamo se otuširaju i tu i tamo operemo veš. Ja sam samo mudro šutjela i pravila se da zapisujem. - Ulazna vrata su klimava «i neko ih uporno ostavlja otvorena, a neće vas mala, priklati, vi ste gore, neće vas, mene će» (a ima dvostruka blindirana vrata, osim toga, ako je neko prikolje, sigurno će to biti insajder;). - Službeno sam se prijavila za proljetnu pituranciju obaju ulaznih vrata, i za isto bivam nagrađena ovacijama odobravanja. - Odlučili smo pogrbljenoj jadnoj starici koja pere stubište, na moju inicijativu, povećati plaću na 200kn mjesečno. - Ponudila sam se da ću, u vrijeme krupnog otpada nać neke prijatelje da mi pomognu ispraznit zakrčeni podrum, i zajedničke prostorije. - Svi smo se svečano zakleli da ćemo bolje pazit na našu zgradicu «koja se raspada, da, raspada se, kaj vi mala znate, ja tu živim 40 godina» i redovno je mazit i pazit i ljubit i voljet i to. - Tad sam ja naškrabala sažetak odn. Zaključke. Baka Rada i udovica H su nakon toga otišle, a vidno iscrpljena gđa R nas je zamolila da ostanemo još malo kod nje. Nas četvero je već bilo na nogama, i nekako smo svi bili preumorni od udovičinog besmislenog urlanja; al je žena već otrčala u sobu i vratila se sa buteljom nekakve talijanske žeste i riječima «Meni treba piće nakon ovog svega, a vama?» Svi se složismo. Jedino nas je žestica u tom trenutku mogla dić iz mrtvih. Ostali smo malo sjedit i pijuckat pa sam konačno uspjela saznat nešto više o ljudima s kojim živim u zgradi. Zapravo skroz ugodan, radišan i simpatičan svijet. Baš mi je drago. Eto, došla sam doma prije petnaestak minuta. Nacvrcana sam i sad mi se cuga, pravo! Dođe mi trknut dolje i zapit se sa gđom R. Jedva čekam da dođe i to doba. Zuji mi u ušima, ali ne od cuge, već od trknute udovice koja priča sa mačkama. Babe su nekad stvarno lude. |