petak, 31.10.2008.
report iz "nesigurnog grada", lijepljenje tapeta, koka - avion i malo jazza...
... dragi moji, yours truly se upravo vrnio iz "nesigurnog grada" a.k.a. Agrama tj. Zagreba, živ, zdrav (sa naglaskom na zdrav) i neozlijeđen.
dakle, nakon tradicionalno zajebanog puta u stilu divljezapadnih diližansi (cirka 5 sati truckanja u busu), iskrcavanje na zagrebačkom kolodvoru i...šok!
hrpa ljudi!
prvih par sati boravka u ZG sam proveo pokušavajući se ne sudariti sa hrpom ljudi koji nadiru iz svih smjerova i čini mi se da imaju baš magnetsku privlačnost na moju putnu torbu i zapinjanje za istu.
meni naviknutom na uobičajenu uličnu sliku u mojoj dragoj propizdini, gdje obično nema nikoga na ulici osim ujutro kad se ide na posao i popodne kad se ide sa posla, je to bilo blago rečeno iritirajuće. Dok mi se nisu javili stari instinkti (živio sam u ZG par godina) i gimnastika u javnom prijevozu.
Koliko mi se učinilo, baš i ne vlada neka atmosfera straha. Na sve strane hrpa ljudi, koke odjevene po najnovijoj modi, koju moram priznati ne razumijem jer podrazumijeva tajice, malo dulju majicu ili tuniku ili đemper obuzdan remenom, čizme, što veću torbu i sunčane naočale koje pokrivaju pola face.
I što sve skupa izgleda kao da su izgubile hlače u jutarnjem procesu oblačenja.
Sori koke ali ne razumijem i izgledate pomalo smiješno.
Isto kao i novi dress kode mladih poslovnjaka koji podrazumijeva roze košulju. Jebote jutarnja špica izgleda kao gay pride – hrpa likova sa skupim odijelima, torbama i cipelama u roze košuljicama. Samo sam čekao da netko izvuče transparent „PROUD TO BE A MANAGER“ i krene si ljubiti bližnjeg svog.
Jedino što sam primjetio je malo više murije po ulicama i to je to.
Pošto mi radnička krv ne da mira, i na bolovanju sam malko radio pa sam uz ostalo pohodio proslavu 130.-te godišnjice Crvenog Križa u Lisinskom. I naravno dezorijentiran kakav jesam pitao parkiranog taksistu jel zna gdje je Lisinski. Na što je ovaj krepao od smijeha jer je bio parkiran baš pred istim. Uglavnom, nakon što sam obišao par štandova koji su postavile regionalne organizacije Crvenog Križa i najeo se i napio svega što mi je palo pod ruku, uslijedila je proslava, tijekom koje sam uživao u prekrasnom kolažu popularne i klasične glazbe u izvedbi glumaca Kazališta Komedija.
A u stvari buljio u prekrasne noge violinistice u pratećem orkestru, brojao greške bubnjaru istog te čekao da Mila Elegović koja je vodila program izvali neku glupost u stilu „Bitangi i Princeza“ pa da se opalim smijat. No nije, bila je savršeno ozbiljna ali je zato komedija bio domjenak iza programa. Ili stampedo na švedski stol gdje su ispadali gebisi, krckali umjetni kukovi i starčeki te gospoda i dame u večernjim haljinama i odijelima pokazali zapanjujuću kondiciju za guranje oko stola te proždiranje većih količina klope koja im baš i nije zdrava za njihove godine. Uspio sam bez većih ozljeda pojesti jedan kolačić. Šteta što to nisam slikao ali sam zato slikao atmosferu pred početak proslave.
Glede ostalih novinarskih poslića, intervjuirao sam Ivanu Marić, za kojom sam svojedobno vapio da izađe iz Farme i uz ostalo asisitirao u unutarnjem uređenju njenog stana. Naime Ivana, njezin dečko, Kora („Design by Kora„ blog u linkovima) i moja malenkost smo pizdili na lijepljenje 6 metara kvadratnih fototapete, što se zorno vidi iz priloženog (ukoliko se uopće vidi tapeta od moje guzinčentine)
...ali je rezultat odličan.
Osim Ivane, ugodno popričah sa Katarinom iz ET, koja iako izgleda kao avion sa dodatnom opremom i na sebi ima šminke, robe i kozmetičkih tretmana u vrijednosti godišnjeg proračuna omanje hrvatske općine...
...je u stvari čisto simpatična cura, što pokazuje spremnošću za slikanje sa neobrijanim novinarom u čupavim svijetloplavim papučama, za koje je zapazila da me „otvaraju u struku“...
Epopeja posla u ZG je završila dan prije povratka, pohođenjem koncerta Valerije „Mayales“ Nikolovske, koja zajedno sa Viktorom Lipavićem i Damirom „bubnjar MPT“ Šomenom nastupa pod neobičnim imanom „Livada Trio“ i pjeva sasvim finu inačicu jazza, začinjenu pomalo neobičnim izborom pjesama. Ja sam se osobito izguštao na „Black Hole Sun“ Soundgardena koja u jazz aranžmanu zvuči nevjerojatno.
E da – koncert je održan u polupraznom Saxu i nakon svirke sam malko pročavrljao sa Valerijom. Iako sam htio malo pročačkat po Šomenovom setu činela ali kontam da ne bi bilo baš...prikladno.
Što se tiče kontrole – sve je prošlo ok. Iako mi je svaki put muka dok vadim krv na dnevnoj hematološkoj bolnici a metar dalje leže u tišini pacijenti bez kose i sa infuzijama. Što je još dobro jer pravi užas je na hematološkom odjelu. Tko je jednom vidio jedinice za izolaciju (na svu sreću nisam ležao u jednoj od njih) i sobe sa oboljelima (u jednoj od njih sam ležao par mjeseci) ima refleks da bježi što dalje odatle.
No da citiram mišljenje liječnika:
Kontrola : subjektivno i objektivno dobro
Nalazi : bo.
Stanje je dobro. KR traje > 10 god. Kontrola za 2 godine sa nalazima.
Put nazad je bio obilježen jednosatnim čekanjem na izlazu iz ZG (zaustavljen promet, duge cijevi, interventna policija, helikopter) te nevjerojatnom nesrećom koja se dogodila 10 metara od busa. Naime, na vozača kamiona koji je izašao da pogleda što se događa na naplatnim kućicama je punom bzinom naletio policajac na motociklu i skucao ga u kanal kraj ceste!?! Još jedna žrtva organiziranog kriminala u Hrvatskoj. Ovaj put kolatelarna.
dakle - živ i zdrav.
i uskoro bi se trebao zaletiti preko vikenda do ZG iz (kh,khm) privatnih razloga. no o tom potom...
petak, 17.10.2008.
Non-Hodgkin Lymphoma...
* Niži stupanj (Low grade): Ako se taj limfom nije jako proširio, može se izliječiti operacijom ili lokalnim zračenjem. Međutim, često se događa da je taj limfom već široko rasprostranjen kad se primijeti. Pacijenti s niskim stupnjem limfoma možda godinama neće trebati liječenje i još će dugo živjeti. Sad se koristi nekoliko novih načina liječenja koji mogu produžiti život, kao što su monoklonalna protutijela, na primjer MabThera i možda presađivanje matičnih stanica.
* Srednji stupanj (Intermediate grade): Taj limfom se razvija brže od limfoma niskog stupnja. Ako su lokalizirani, takvi tumori, kao što je i limfom niskog stupnja, mogu se izliječiti zračenjem. Čak i kad su široko rasprostranjeni, ti limfomi se u mnogim slučajevima mogu izliječiti kombinacijom kemoterapije (ponekad velikom dozom kemoterapije) i presađivanjem matičnih stanica.
* Visoki stupanj (High grade): Taj limfom se ponaša kao akutna leukemija i liječi se na sličan način, kombinacijom kemoterapije, a koristi se i profilaksa centralnog živčanog sustava (vidite liječenje za akutnu limfoblastičnu leukemiju). Prognoza za ovu vrstu limfoma će ovisiti o tome do koje mjere je bolest uznapredovala do vremena kad je primijećena. Gdje bolest nije agresivna, kemoterapijom se može izliječiti. Ako je bolest agresivna kad je primijećena, dodatno presađivanje matičnih stanica (uzetih od pacijenta ili od podudarnog davatelja iz obitelji) može koristiti.
Limfomi se uglavnom javljaju kod mladih odraslih osoba.
idem na kontrolu.
wish me luck.
ponedjeljak, 13.10.2008.
tjedna slija, ShitOfTheWeek...
ShitOfTheWeek - pogreb Nike D.
...niste vidjeli?
naravno.
nije bila član kaste Nedodirljivih.
Čitaba of the week - Hrvoje Šalković - "Pravi se da ovo nisi vidio" (LINK
- malo romana ceste, malo nadrealnih pizdarija, malo svega...čitljivo.
Slušaba of the week - Serge Gainsbourg/Damien Rice
malo čisto da odmorim uši od mojih standardnih napada na iste, msje Serž
i mister Demijen
petak, 10.10.2008.
opaki napad...plastičnom vaginom!?
prijetnje postaju sve bizarnije i bizarnije...
U PU zadarskoj potvrdili su informaciju da je riječ o plastičnoj vagini, kao i informaciju da je odvjetnica prijavila i prijetnje smrću. Biogradska odvjetnica nam je u telefonskom razgovoru gotovo plačući rekla kako joj je prije nekoliko mjeseci smrću prijetio muškarac kojeg je njezin klijent tužio u benignom sudskom postupku za ometanje posjeda.
- Nakon tih prijetnji i njegov odvjetnik Ivo Gregov mi je nedavno rekao kako sam ja već pokopana i ja to ne mogu tumačiti drugačije nego kao prijetnju smrću. Prijavila sam ga policiji i Odvjetničkoj komori. Pozlilo mi je i u strahu sam jer danas gotovo svakodnevno nekome leti glava ili je pretučen - rekla nam je odvjetnica Radović protiv koje kaznenu prijavu najavljuje drugi odvjetnik, Ivo Gregov.
- Riječ je o sudskom postupku u kojem je zarada mizerna i uopće nije bilo razloga za napetosti. Niti sam joj prijetio, niti sam čuo prijetnje. No, unatoč tome policija me privela na ispitivanje. Za ove laži podnijet ću kaznenu prijavu protiv nje, a mislim da tu ima posla i za liječnike jer ako tako laže, ona je bolesna osoba - tvrdi odvjetnik Gregov.
draga teta Larisa.
uz sve poštovanje prema vašoj teškoj i u zadnje vrijeme riskantnoj profesiji - ne znam kako koji kua plastična vagina ispod brisača može biti kvalificirana kao prijetnja?
što će vas - netko utući na smrt seksualnim pomagalom?
psihoza zbog nedavnog brutalnog ubojstva poprima zabrinjavajuće razmjere...
evo dakle slike navedenog prijetećeg predmeta
nadam se da neću dobiti sudsku tužbu zbog ovog posta.
utorak, 07.10.2008.
tjedna slija na desktopu & shit of the week
ShitOfTheWeek - ubojstvo Ivane Hodak
...ne znam ustvari što reći na ovo. okrutno smaknuće u najboljoj tradiciji južnoameričkih kartela usred metropole, preko puta PUZ, je poruka - kome? njezinim roditeljima? Vladi RH?
Kao da se podsjeća sve tko je ustvari na vlasti i tko upravlja životom. I da u državi i metropoli nema "nedodirljivih"
još gora je reakcija vlade - promptna smjena ministara i ravnatelja policije iako je to isto zahtjevano dulje vrijeme zbog niza propusta i apsurdnih, sramotnih i ponižavajućih odluka i izjava, najava donošenja "antimafijaškog zakona" i odlučnijeg djelovanja protiv organiziranog kriminala.
koji btw. po rezultatima valjda najpoznatijeg suđenja "zločinačkoj organizaciji" početkom stoljeća "ne postoji".
Mene samo zanima da li bi se te smjene dogodile da je recimo umjesto pripadnice zagrebačkog jet-seta ubijen netko kao Luka Ritz?
čisto sumnjam.
ovaj tjedan se čita "Vodič kroz Amsterdam za dobre lopove" Chrisa Evana (LINK)
a sluša Negative - "Tango" - zasad posljednji album beogradske grupe sa valjda najboljim vokalušom na ovim prostorima.
za više informacija svi na njihov sajt NEGATIVEBAND
i naravno istoimena pjesmica
nedjelja, 05.10.2008.
REKLAME?
da li ste iznervirani stalnim napadom marketinga svugdje oko vas?
da li vam recimo smeta kad se taman udubite u film i u najnapetijem trenutku ulete reklame?
da li vam smetaju časopisi koji izgledaju kao hrpa reklama sa nešto malo teksta i slika između?
da li će te kad vam vaš mobilni operater ponudi prihvatiti beplatne poruke i minute razgovora u zamjenu da vam stižu reklame na mobitel (o da, u jednoj domaćoj mreži imate ponudu upravo za to)
da li vam smeta kad otvorite sajt i ne možete skužiti što pobogu zavija kao vuk dok ne skužite reklamu za jebeni automobil. kojoj ne možete isključiti ton?
davno sam pročitao jednu simpatičnu SF pričicu o društvu budućnosti gdje se reklame printaju čak i na novčanicama.
bilo kako bilo - marketing je neizbježan danas a i nekad je bio. iako kontam da nakon ovih par novinskih reklama iz prošlosti na koje sam natrapao bahuljajući netom će te shvatiti da današnje debilne reklame imaju uporište i u povijesti.
pa da krenemo redom:
danas strogo zabranjene reklame za cigarete su nekada bile poprilično osebujne
("smoking is believing"...pokraj ovoga "pozdrav iz Rovinja" je benigan...)
(pa malo nezaobilazne dječice u reklamama za duhansku industriju...)
(...zamislite tu sreću! za Bozić poklon - šteka cigareta!i to još od Ronalda Reagana!)
(..čak je i njen liječnik prešao na Camel!)
(ova mi je vrh vrhova - "puhnite joj u lice i vaša je!" danas bi zavodnik popušio eventualnu šamarčinu!)
nakon duhanskog zla, prelazimo na kozmetiku
(e na ovo ni danas B.a.B.e. dobile napad - nema veze za boru na licu! ono što odaje starost su bore na rukama od pranja suđa! koristite naš sapun i...nastavite prati suđe!?)
(nakon napornog dana pravi muškarac se opušta u bogatoj pjeni našeg sapuna...how gayish can you get?)
(reklama za tampone sa zabrinjavajućim " NO BELTS! NO PINS! NO PADS!" pobogu što se prije toga koristilo u te dane u mjesecu? neki inkvizicijski izum?)
(koristite naš sapun i dijete će vam se izvrnuti iz kadice i polomiti se! ali će zato fino mirisati i biti čisto...kad ga budete nosili na hitnu...)
(nikada nije rano da se počne brijati...i igrati sa žiletima, naravno...)
naravno, tu su i gadgeti, preteča današnjeg TopShopa
(ovo uopće ne mogu zamisliti što je ali iz kratkog opisa kontam da bi našlo istaknuto mjesto u današnjoj porno industriji...)
(vibrirajući prst za masažu desni! primjena i za masažu nekih drugih stvari!)
(e na ovo sam otkinuo! da se proizvodi, naručio bi jedan! jebo i-pod - radio šešir rula!)
pa malo farmacije
(u slučaju nasilnog senilnog ili jednostavno prolupanog pretka, uvalite mu tabletu i miran kao bubica! prije nego ona vama uvali tvrdi predmet u pol glave!)
(situacija u ljekarni : " dat će te mi tablu Peptorana, kutiju Aspirina Plus C i manju bočicu heroina, prosim lijepo!")
idemo polako na prehranu i piće
(začeci GMO-a! šetajuće mrkve sa monoklima!)
(..." našu čokoladu preporučaju psihotični klauni iz horor filmova!")
(obratite pažnju na uvećani detalj...bukkake kola!)
(najfriškija salama na tržištu! još skviči dok je režete!)
...za vrijeme drugog svjetskog rata bili su aktualni motivacijski plakati. ovaj mi je jedan od jačih
(MIRNO! nemoj da vas viđem da se povlačite okolo sa raznoraznijem kurabama jerbo možete neku bolešćuru da pokupite a onda se uništava naš ustroj i podložni smo utjecaju unutrašnjeg i stranog neprijatelja! a i svrbi dok piškiš...khm...JEL JASNO! VOLJNO!)
ovi ostali spadaju pod reklamiranje literature glazbe i filma..ali su bizarni
(nekako kontam po coveru da je pojam "gay" imao malko drukčije značenje nekada)
(SPANK ME BABY! SAY MY NAME!)
(e da mi je znati kako ovo zvuči...glazba za njišuće majke!?!)
na kraju se treba naravno podsjetiti jednog genijalnog reklamnog spota iz bivše Juge
(nadam se da ste zapazili da se Stojadin naravno u skladu sa principima samoupravljanja, kreće bez vozača!?)
budući copywriteri, nadam se da u vašem nastojanju da nam uvalite muda pod bubrege ponekad malo zagrebete i po prošlosti.
ako ništa drugo makar bi nas mogli malko nasmijati....
p.s. nadam se da nisam nikoga uvrijedio pominjanjem pojma "gay" u posprdnoj konotaciji. nije mi to bila namjera.
petak, 03.10.2008.
Poštenjaci ili idioti?
upravo naletih na zanimljivost (preuzeto sa "24 sata", nepresušnog izvora bizarnosti)
- Ostao sam zatečen. Sam na parkiralištu, nigdje nikoga, a ispred mene pravo malo bogastvo. Ipak sam se odlučio vratiti u Senj, u policiju i sve predati - rekao je Tadić. Tvrdi da mu je nakon toga pao kamen sa srca. Kaže da je odahnuo i da se osjećao sretan kao malo dijete. Doznajemo da je Amerikanka podignula torbu iz policije u Senju i da je ostala šokirana jer ju je našla i prije nego je prijavila nestanak. Amerikanka koja je izgubila torbu uzela je Željkov broj telefona da mu se zahvali.
prvo mi je nekako došlo toplo oko srca...nakon minute mi je došlo da zavapim "o idiote.."
pa mi je opet došlo nekako drago...pa da zaurlam "..o idiote"...
itd.
nedavno je bila slična priča ali sa malko drugačijim scenarijom - naime izvjesna gospođa je u Sinju (ako me pamćenje služi) našla novčanik sa kreditnom karticom i PIN - om i op! fino si digla desetak tisuća kunjoza sa iste.
i nakon toga, opterećena grižnjom savjesti (a koliko mi se čini i snimkom sa nadzorne kamere kod bankomata) sve tutokompleto odnijela u policijsku postaju i još se pojavila u vijestima sveudilj naričući kako joj nije mogla spavati od grižnje savjesti.
a bilo je još takvih primjera, dakle - poštenih nalaznika koji su vlasnicima vraćali novce, dokumente, mobitele...
e sad, pošto sam ja pošteni mladić, odgojen po sistemu "tuđe neću, svoje ne dam" (prokleti pioniri!) što pokazujem toplookosrcnim osjećajima kod ovakovih primjera ali također i uklopljen u ovu našu svakodnevicu, što pokazujem nakanom da urlam "o idiote!" na ovakove primjere dolazimo do zanimljivog sukoba - što učiniti?
zamislite situaciju :
bahuljate po parkingu/parku/trgovačkom centru/parkingu i rubom oka zapazite torbu/aktovku/kutiju/vrećicu.
Pošto je čovjek radoznalo biće (bar ja jesam prokleto radoznao što me je mali milijun puta uvalilo u nevolje ali je to priša za drugi post) vi onao sveudilj se osvrčući okolo naokolo gvirnete u nađenu boršu ili štogod...
unutri - Ali-Babina pećina. Jackpot.
Rješenje za minus na tekućem, za zatvaranje kredita, za otplatu prokletog auta koji ste uzeli ne znate ni sami zašto, za polog pri kupovini stana a ostane i za zapit se od sreće. juhuhuhu-op-op-op...
e sad iz premisa slijede dvije konkluzije.
a) što bi napravio poštenjačina
fino nazvao policiju. prijavio da je našao hrpu love. možda dobio članak u novinama ili minutu priloga na tv-u. mirno spavao.
b) što bi napravio prosječni stanovnik RH
lagano se osvrnuo glumeći nezainteresiranost (nakon početnog juhuhuhuhu-op-op-op), nonšalantno pokupio hrpu love te se udaljio sa mjesta događanja. po mogućnosti izbjegavajući nadzorne kamere.
navedenu lovu ako je pametan bi malo pomalo puštao u opticaj (pošto kod nas jedino političarima progledaju kroz prste što se tiče nelogičnosti u primanjima i imovini), ako je totalni idiot bi se počeo kurčiti sa luksuzom, častio cijelu birtiju itd. čime bi ako ništa drugo navukao pozornost ljudi a prije kasnije i policije na sebe.
uz pametno planiranje, upravo bi nađeni novac bio slamka spasa za današnje prezaduženo stanje.
e sad - pitanje : odakle novac? čiji je? što ako je nekome prijeko potreban? što ako je "prljav"? što ako je falsificiran?
kontam da prosječnog građanina RH ni to ne bi previše jebalo. osim možda mogućnosti da je falsificiran, što se može provjeriti na brzinu. potreban je internet kao izvor informacija i UV lampa.
jedini bi bio zajeb ako je novac dio neke akcije hiperaktivnog USKOK-a pa je obilježen.
zamislite situaciju - oni ostavili novac e ne bi li dolijao mrski primač mita a vi im zajebete godinu dana istrage jer ste im ispred nosa popasli kešovinu!
idete kupit kruh i salamu tim novcem pa vas na izlasku iz trgovine zaskoči cijeli vod specijalne policije sve skupa sa Heklerima i kevlarskim pancirkama.
a teta iz trgovine zabezeknuto gleda u sve to kroz izlog i misli si "...a tako fin mladić...ccccc..."
u principu, ja nisam siguran da li postoji uopće neka zakonska mjera kojom se može kazniti netko ako je našao novac ili dragocjenosti a nije ih vratio ili prijavio nalazak?
bilo kako bilo - ja iskreno rečeno - nemam pojma što bi napravio u ovakvoj situaciji.
najvjerojatnije bi jako nemirno spavao. i u mislima susosjećao recimo sa generalom Zagorcem koji isto tako nemirno spava u Remetincu.
ali navikao bi se poslije nekog vremena.
jebat ga poštenjaci su danas nažalost idioti.
a vi?
