ja sam jednom u gradu našla bankovnu karticu.doduše nije imala pin uz sebe pa mi nije ni bila od neke koristi sve da sam i htjela nešto potrošiti.Ali bez obzira na sve, uzela sam mobitel i poslala sms (na blef možda je na 098 mreži) sa imenom i prezimenom s kartice da mi iz službe za korisnike daju broj..i jesu. nazvala sam ženu i za 20min se našla s njom. Zapravo nas je bilo troje. Vratili smo ženi karticu a ona nas je počastila kolačem i limunadom u obližnjoj slastičarnici..hahaha..još joj i dan danas znam ime i prezime.
onda druga situacija koju i ti već znaš... išla sam u dućan kupit bon za mobitel (prije svega da spomenem kako je prodavačica bila iznimno neljubazna) i tako ja izašla iz dućana kad ono opla...prodavačica se malo sjebala i umjesto jednog bona od 50kn dala mi je cijeli paketić bonova...deset komada po pedeset kuna...koje sam ja naravno podijelila sa sebi dragim ljudima na istoj mreži..(ukljućujući i tebe...:)) i poslije toga moram priznati da sam imala jebenu grižnju savjesti i sad kažem da to više nebi napravila.vratila bi bez obzira na sve. onda sam mislila da se to i meni može dogoditi i sto posto sam sigurna da mi nebi vratili.možda bi pop ali ne i kao što ti kažeš prosječan hrvat. ali isto je lakše bez grižnje savjesti.
a da nađem bilo što na čemu piše nečije ime provjerila bi financijsko stanje te osobe prije nego se javim. da je prosječan građanin s bjednom plaćom vratila bi sve. da je malo jači vratila bi dokumente. a danas na netu sve možeš provjerit... eto raspisah se....
03.10.2008. (22:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joj, ja bih isto mislila što sve mogu kupiti za te novce i par minuta bih uživala u maštanju, ali potpuno sam sigurna da si novce ipak ne bih mogla prisvojiti. Mrzim osjećaj kad me peče savjest pa ga izbjegavam i sumnjam da bih se mogla naviknuti. A ako bih se i navikla, mislim da bi mi se to kad-tad vratilo lošim u životu pa onda bolje mir. :)
03.10.2008. (23:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o takvoj situaciji razmišljam slično kao i ti. nego htio sam komentirati da mi je kod ove priče, nedovoljno istražene od poglovično trashy spomenutog dnevnog lista koji me zna i nasmijati i iživcirati, prava jeftina zabava... - uglavnom, kako su oni došli do te "Amerikanke"?, jel ona u torbi imala i svoj tel. broj? i nije li čudno što je to sve imala na hrpi... naučen hit tv serijama tipa CSI prvo bi pretpostavio da bježi od nečega! nitko se to nije zapitao?
15.10.2008. (16:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fuck you all
ja sam jednom u gradu našla bankovnu karticu.doduše nije imala pin uz sebe pa mi nije ni bila od neke koristi sve da sam i htjela nešto potrošiti.Ali bez obzira na sve, uzela sam mobitel i poslala sms (na blef možda je na 098 mreži) sa imenom i prezimenom s kartice da mi iz službe za korisnike daju broj..i jesu. nazvala sam ženu i za 20min se našla s njom. Zapravo nas je bilo troje. Vratili smo ženi karticu a ona nas je počastila kolačem i limunadom u obližnjoj slastičarnici..hahaha..još joj i dan danas znam ime i prezime.
onda druga situacija koju i ti već znaš...
išla sam u dućan kupit bon za mobitel (prije svega da spomenem kako je prodavačica bila iznimno neljubazna) i tako ja izašla iz dućana kad ono opla...prodavačica se malo sjebala i umjesto jednog bona od 50kn dala mi je cijeli paketić bonova...deset komada po pedeset kuna...koje sam ja naravno podijelila sa sebi dragim ljudima na istoj mreži..(ukljućujući i tebe...:)) i poslije toga moram priznati da sam imala jebenu grižnju savjesti i sad kažem da to više nebi napravila.vratila bi bez obzira na sve. onda sam mislila da se to i meni može dogoditi i sto posto sam sigurna da mi nebi vratili.možda bi pop ali ne i kao što ti kažeš prosječan hrvat. ali isto je lakše bez grižnje savjesti.
a da nađem bilo što na čemu piše nečije ime provjerila bi financijsko stanje te osobe prije nego se javim. da je prosječan građanin s bjednom plaćom vratila bi sve. da je malo jači vratila bi dokumente. a danas na netu sve možeš provjerit... eto raspisah se....
03.10.2008. (22:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Joj, ja bih isto mislila što sve mogu kupiti za te novce i par minuta bih uživala u maštanju, ali potpuno sam sigurna da si novce ipak ne bih mogla prisvojiti. Mrzim osjećaj kad me peče savjest pa ga izbjegavam i sumnjam da bih se mogla naviknuti. A ako bih se i navikla, mislim da bi mi se to kad-tad vratilo lošim u životu pa onda bolje mir. :)
03.10.2008. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dečko koji obečava
o takvoj situaciji razmišljam slično kao i ti.
nego htio sam komentirati da mi je kod ove priče, nedovoljno istražene od poglovično trashy spomenutog dnevnog lista koji me zna i nasmijati i iživcirati, prava jeftina zabava... - uglavnom, kako su oni došli do te "Amerikanke"?, jel ona u torbi imala i svoj tel. broj? i nije li čudno što je to sve imala na hrpi... naučen hit tv serijama tipa CSI prvo bi pretpostavio da bježi od nečega! nitko se to nije zapitao?
15.10.2008. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...