petak, 26.06.2009.
Na današnji dan...
1438. Richard III je proglašen kraljem Engleske.
1824. Rođen Lord Kelvin, irski fizičar.
1870. Božić je proglašen državnim blagdanom u SAD-u.
1892. Rođen Pearl S. Buck, američki pisac, laureat Nobelove nagrade
1917. Prvi Amerikanci su pristigli na europsko ratište tijekom prvog svjetskog rata.
1945. U San Francisku potpisana Povelja Ujedinjenih Naroda
1955. Rođen Mick Jones, gitarista Clasha
1956. Rođen Chris „Wicked Game“ Isaak
1957. Rođena Patty Smith
1963. John F. Kennedy u Berlinu izgovara čuveno „Ich bin ein Berliner!“
1970. Rođen Chris O´Donnell
1991. Počinje desetodnevni rat u Sloveniji
1994. Microsoft više ne podržava MS DOS, počinje razvoj FreeDOS-a
1996. Irska novinarka Veronica Guerin ubijena u Dublinu
Na današnji dan
Jedne godine prošlog stoljeća
Rođen Sinnerboy.
nedjelja, 21.06.2009.
Slipknot - Zagreb 16.06.2009.
ovako je počelo...što ja nisam vidio.
...inače sam fulao cijelu prvu polovinu koncerta, kao i predgrupe, a sve zbog debilne autobusne linije na koju sam utrošio 7 sati.
uglavnom - uletio sam na pol koncerta, u pol sata uspio izgubiti tenisicu u moshu (koju sam našao) i poslije koncerta izgubit kreditnu karticu (koju nisam našao).
također se nisam uspio ni vidjeti sa hrpom ljudi s kojima sam se dogovorio,osim krajnje nenadano sa par ljudi iz Osijeka, na koncertu sam popizdio kad sam skužio da je premješten u malu dvoranu Doma sportova i da je hrpa ljudi na tribinama (kao da su došli gledati Olivera a ne devetoricu maskiranih manijaka). Organizaciji - veliki minus.
koliko sam čuo u Beogradu su dan kasnije otprašili daleko bolji i dulji koncert, tako da ću idući veći koncert radije otpalit do Beograda nego do Zagreba.
eto toliko.
ponedjeljak, 15.06.2009.
Miss i Mister 2009. - raport sa slikama te mamurnim impresijama
...jope zaboravljam na blog. I jope sam u gužvi, posla preko glave a kao dokaz – friški izvještaj sa jučer održanog izbora za Miss i Mistera Hrvatske 2009., inače održanom u prebivališnom mi gradu, preciznije na Principovcu, tj. Salašu na granici sa Srbijom, u pol vinograda. Inače je prije rata na navedenom vidikovcu bio centar za rehabilitaciju, pa je jedno vrijeme bila ruševina pa je izniklo renovirano čudo u izgradnji sa vidikovcem, bungalovima, planiranim golf terenima i heliodromom i tako tim skromnim sadržajima za elitni turizam. No odlutah u širinu, da se vratimo na samu večer dodjele. Koja je započela dan ranije, kada sam se doslovno otrovao alkoholom,tako da sam večer prije proveo pokušavajući ne izrigati dušu iz sebe.Nikad ali nikad nemojte na veću količinu rakije popit kavu e ne bi li se otrijeznili. Efekt je ekvivalentan bacanju benzina na zapaljenu makiju. No riganje je nastupilo dan kasnije, kada sam redom ispovraćao zajutrak, doručak, prvi pokušaj ručka i tek uspio iz drugog pokušaja pojest nešto i zadržat to u želucu.
Inače sam tu večer bio akreditirani fotograf, nosač opreme i vozač radne mi kolegice, koja je skoro umrla od smijeha kad me vidila onakvog mamurno zelenog i sa crnim podočnjacima te još uvijek nestabilnog želuca.
No uglavnom krenusmo nas dvoje službenim autom uz Bebi Dol kao glazbenu podlogu na svečanost i odmah na ulazu na vidikovac– zastoj. Lokalni picani nisu skužili da se tamo upada uz pozivnice pa su malo zakrčili ulaz autom i svađali se sa osiguranjem. Pa onda nije bilo mene na popisu akreditacija. Pa me našli. Pa smo jedva našli parking. No uglavnom vrijem do početka manifestacije smo prekratili bauljanjem po Principovcu koji je inače par dana prije izbora izgledao ovako:
...da bi jučer izgledao ovako:
Ono stakleno čudo na vrhu zdanja je vidikovac,to jest čelična konstrukcija sa hrpom stakla koji iznutra, sve skupa sa kolegicom mi radnom izgleda ovako:
..nakon toga osiguranje nas je nježno potjeralo u šator, gdje se inače održavala sam svečanost. Pošto smo oboje već iskusni, hladno smo se zabili za zadnji stol u šatoru, odmah do miks – pulta, gdje smo mogli na miru se cerekat, pijuckat vino i neugodno te sarkastično komentirat cijeli izbor. Kolegica je proučavala outfite i obleku nazočnih (inače je tekstilni dizajner po zvanju i šopingoholičarka, tako da je apsolutno upućena u to) a ja sam onako s daljine od 30-tak metara pokušavao skontati da li te potencijalne missice liče na na nešto ili ne.
Dokraja sam skužio da mi je najprivlačnija ženska osoba suprotnog spola te večeri omlađa konobarica koja se motala okolo po šatoru.
Na pozornici su se u međuvremenu izredali missice i misteri u casual odjeći (komentar kolegice: „jebem ćoravog onog tko ih je odjenuo“), u kupaćim kostimima (moj komentar: „u materinu mogli su ih i nahraniti!“, komentar kolegice „jebem onog ko im biro kupaće! Izgledaju ko bapci od 70 godina!Fuj!“), Mila Elegović i Mirko Fodor koji su se izmjenjivali u lupanju gluposti (komentar oboje: „to smo bolje mogli nas dvoje vodit“), Rajna Raguž koja je postavljala pitanja visokim uzvanicima u publici (komentar kolegice „jebem onog ko joj dade mikrofon!Fuj!“) Jacques Houdek koji je uz tamburaše odarlaukao neku pjesmu (moj komentar „jeboteled oće izdržat stejđ?“) Indira koja je također sa tamburašima odskakala par uspješnica na plejbek i opaučila na stejđu na guzicu (zajednički komentar: „BVAHAHAHAHAHAHAAA!“) , Sandi koji je također na plejbek uz tamburaše otpjevao nešto (nema komentar jerbo smo stutnjili van šatora na svježi zrak i nikotiniziranje).
No evo nas na mjestu zločina, kraj pomenutog miks – pulta:
No potom je došao highlight večeri, to jest proglašenje miss i mistera. Pa sam se probio u prvi red do stejđa, sa još desetak fotografa oboružanih fotoaparatima od par milja eura sa telobjektivčinama, koje sam zabezeknuo svojim hight-tech Sony aparatićem od 100 eura.
(mister 2009. Bruno Orešković)
(bivši mister Dino Bubičić – Bubi predaje pojas mistera novom misteru. Pojas inače izgleda ko pojas nevinosti)
(prva pratilja Dora Markotić i miss Ivana Vasilj koja je drlja za sobom ručnom tehnikom dok uokolo pršte konfete)
(pa miss i mister kad su se slegle konfete)
(dodjela buketića od strane sponzora)
(dodjela nečega od strane nečega)
(iiiii...evo ih. Barbi i Ken. Inače cura je ustvari preslatka na doslovno barbikasti način ali pošto je iz Kelna baš i ne zna beknut hrvatski. Mistera neću komentirat, osim da izgleda ko da je ispao iz meksičke sapunice)
Nakon uzbuđenja, osmjeha i suza slijedio je organizirani kaos klopanja, pijenja i ganjanja slika i intervjua pa evo par probranih:
(blablablabla...nisam siguran tko je tko ali mislim da je koka u crnom miniću prva pratiteljica miss, koja je uporno pokušavala bauljati okolo po šatoru te općenito Principovcu bez osiguranja. Malko se primirila kad joj je frajer iz sekjuritija objasnio da je ne smije pustit nigdje bez nadzora te da ako malo zalunja može lagano upast u šumeštinu i završit u Srbiji. Što je točno, jer je vidikovac 500 metara od granice)
(mlade ljepotice te ljepotani i jedan od organizatora eventa, direktor Turističke Zajednice)
(miss Barbie, to jest Ivana, spomenuti direktor i frajerica iz Danubius toursa na odlasku iz kadra)
(radna mi kolegica, koka iz Danubiusa i već treći put pomenuti direktor. Koji mi nije dao da se slikam sa miss Barbie. Jbmu...)
Naravno okolo su se motali i Rene Baklović, Ivana Paris i još par selebritija, koje nismo ni pokušavali uhvatit da nešto kažu, pa smo se fino odvezli na after party do grada. Gdje smo bili desetak minuta i potom sam opet preuzeo ulogu vozača i odvezao kolegicu doma (inače živi u selu 20-tak kilometra od grada).
Put nazad prema gradu je protekao u laganoj vožnji 50-ak na sat, uz mjesečinu, Kyuss koji tutnje u autu i guštanje u pustinji na cesti u 2 ujutro. Grad je naravno bio jednako pust, ako se izuzme navedeni after party na koji mi se nije dalo ići.
Kad sam danas vidio slike sa partija na Indexu.hr, bolje da nisam otišao.
I to je to.
Sutra idem na Slipknot.
Ako preživim, ispričam kak je bilo.
Adio...
