petak, 25.07.2008.
Reci mi Bože
Živjeli smo lijepo, složno,
djecu svoju odgajali,
vrijednim radom kućili se
u miru se odmarali.
Naizgled je bilo tako ,
al' ne lezi vraže,
sa istoka okrutni
đavo pruži svoje kandže.
Harao nam domovinom
otimao svaku radost
rušio je i palio
ubijao hrvatsku mladost.
U obranu ustadoše ljudi
borili se hrabro i ginuli
nakon mnogo žrtava
đavlu vratom zavrnuli.
Mnogo sad je grobova
na hrvatskoj grudi
dragi Bože na nebu
herojima raj dosudi.
Al' mi nešto reci, Bože,
ti što gledaš sa visine:
kako vrazima oprostiti
kad znali su što čine?
- 09:05 -
Pravda
Bogata si domovino
prije rata bila;
mnogo bijaše tvornica,
stoke, voća, žita, vina,
u mirnu budućnost
gledala je omladina.
Ali zlo nam stiglo
sa istočne strane
i na svemu lijepom
ostavilo bolne rane.
Sada samo tragovi
tog bogatstva stoje,
dok nam neki tuđi ljudi
novu pravdu kroje.
Pravda je rastezljiv pojam,
al' nepravda jače boli
još kada se cijelim srcem
domovina svoja voli.
Pravdu nam sad kroje
oni što nas ne znaju;
mi smo bili napadnuti
oni za to ne haju.
U Hag su nam naše
poslali junake,
tužitelj im pripisao
grijehe svakojake.
Greške im je nabrajao
sve jednu po jednu,
a kao onu najveću
odgovornost zapovijednu.
Same zgrade nisu grad
već njegovi to su ljudi;
hrabro su ga branili
sada im se sudi.
- 09:01 -
Hrabrost
Voljeni moj zavićaju
Slavonijo rodna, mila
htjeli su te istrgnuti
iz hrvatskog krila.
Hrabri ljudi tvoji
to im nisu dali
goloruki, čista srca
u obranu ti stali.
Mnogo ih je poginulo
još više ranjeno bilo
cijele rijeke krvi
i suza se prolilo.
U ratu si mnogo dala;
krvareći branila Hrvatsku,
a tek rijetki pružali ti
svoju pomoć bratsku.
Slavonac je pošten čovjek,
al' se ne da za nos vuči,
dopustiti nikad neće
da mu tuđin gazduje
u vlastitoj kući.
- 08:58 -
Sokolica majka
(posvećeno gospođi Kati Šoljić)
Četiri je ptića majka imala
u gnijezdu ih čuvala i hranila.
Rasli su sokoli, jačala im krila
sokolica mati ponosna je bila.
Odrasli su ptići, gnijezdo napustili
i u novi život veselo kročili.
Da Hrvatsku vole učila ih majka,
a Dunav im bio kao najljepša bajka.
Crni oblak nadvio se jednog dana
iznad njima dragog Vukovara.
Oluja se digla, grmljavina poče;
neprijatelj grad im zauzeti hoće.
Da pokažu kako Vukovar se voli
u obranu grada krenuše sokoli.
Sve jedan po jedan hrabro poginuše
na majčinu srcu rane otvoriše.
Majčinsko je srce dugo krvarilo
i utjehe za nju nigdje nije bilo.
Umorne je svoje oči zaklopila
na nebu se sinovima pridružila.
Majko Kato, hrabra sokolice,
i ti dođe Gospodu pred lice;
sinovima i tebi raj nek On podari,
jer tvoji su sokoli za Hrvatsku pali.
- 08:50 -
nedjelja, 13.07.2008.
Ponosna baka
Danas je bakino drhtalo srce,
a osmijeh joj je prekrivao lice
dok gledala je ponosna baka
svoje dvije voljene unučice.
Dobile su prijelazni pehar,
jer jako dobro plivaju
i u tom lijepom sportu
mnoge medalje osvajaju.
Barbara i Rebeka se smiješe
dok radosne pehar i plaketu drže;
ja sam njihova ponosna baka,
to moje srce za njih kuca brže.
- 21:31 -
