(posvećeno gospođi Kati Šoljić)
Četiri je ptića majka imala
u gnijezdu ih čuvala i hranila.
Rasli su sokoli, jačala im krila
sokolica mati ponosna je bila.
Odrasli su ptići, gnijezdo napustili
i u novi život veselo kročili.
Da Hrvatsku vole učila ih majka,
a Dunav im bio kao najljepša bajka.
Crni oblak nadvio se jednog dana
iznad njima dragog Vukovara.
Oluja se digla, grmljavina poče;
neprijatelj grad im zauzeti hoće.
Da pokažu kako Vukovar se voli
u obranu grada krenuše sokoli.
Sve jedan po jedan hrabro poginuše
na majčinu srcu rane otvoriše.
Majčinsko je srce dugo krvarilo
i utjehe za nju nigdje nije bilo.
Umorne je svoje oči zaklopila
na nebu se sinovima pridružila.
Majko Kato, hrabra sokolice,
i ti dođe Gospodu pred lice;
sinovima i tebi raj nek On podari,
jer tvoji su sokoli za Hrvatsku pali.
Post je objavljen 25.07.2008. u 08:50 sati.