četvrtak, 06.09.2007.
MAŠTO MOJA....
Kako li sam Bogu zahvalna
Što mi ovu bujnu maštu nudi,
Pa ja mogu, kad poželim,
Otploviti gdje god srce žudi.
Odletjeti pored rijeke Drave
i gledati sunce na zalazu,
Umiti se u hladnoj vodici
Ćutiti je na vrelom obrazu.
Dok veselo ptičice pjevaju
Gledala bih Dravu kako teče,
Pored vode legla bih u travu
U tvom zagrljaju dočekala veče.
Spustila bi se tama na lakim krilima,
A zvijezde blago na nebu treptale
Gledajući kako tvoje nježne usne
Uspavane strasti u mom tijelu pale.
. . . . . . . . . . .
Pitao si kuda žudim,
A što bih ti rekla-
Želim tamo gdje me neko
Drago, toplo srce čeka.
- 19:50 -
