srijeda, 25.07.2007.
ISPRED RAČUNALA
Ta bijela slova na ekranu
što igraju mi pred očima
nižu se i nižu, poruke nose
večerima, pa čak i noćima
Ja pjesme noću pišem
dok mirno snivaju svi
riječi teku, stihovi pljušte
možda će nekoga obradovati
Tko li će pročitati riječi
što svima vama upućujem
gledajući slova na ekranu
kao da glasove prave čujem
Oni mi kažu neka još pišem
jer stihove moje vole
nekom su oni kao melem
kada ih srce i duša zabole
Pa onda opet, slijedeće veče
pred svoje računalo sjedam
čak i kada sam tužna ili plačem
neću bolu potpuno da se predam
Stihove nove na ekran spuštam
mislim na one koji će ih čitati
tada se pitam, bi li i mene,
kao stihove moje mogli voljeti
- 17:20 -
