18.12.2008., četvrtak
( Dreamer Deceiver ) : Autopsija 3/3
|
Čudovište se naceri đavoljim osmijehom, ali osmjeh nestane i zamjeni ga bolan krik. Iz tijela mu izađu još dva krvava para ruku. Pokušao se tim rukama uhvatiti za stol i dignuti, ali bezuspješno. Na Johnovim leđima se otvore dva otvora iz kojih poteče gusta krv i izađu krila, slična leptirovim krilima, grimizne i tamnozelene boje. Monstrum pogleda svoja krila i pokuša zamahnuti njima. Jauk se ponovo razlegne prostorijom. Njegovo desno krilo je zakržljalo. Shvativši da se ne može služiti krilom, John se s dva para ruku ponovno uhvati za obdukcijski stol pokušavajući se osoviti na noge. Dok se bezuspješno pokušavao dignut i osovit na noge, nije skidao pogled sa svoje buduće žrtve. Dorijan, paraliziran od straha, s nevjericom je pratio Johnove muke. Shvativši da ne može letjeti ni normalno hodati, John se posluži svojim trostrukim parom ruku te počne gmizati do doktora poput čudovišnog reptila. – Ti n-n-nisi s-s-stvaran ... – zamuckivao je Dorijan. Noge su ga izdale i on se stropošta na pod pored radnog stola. Rukama je prekrio oči nadajući se da je sve ovo plod njegove bujne mašte, paranoje i straha. Svako toliko proškiljio bi kroz prste nadajući se da John ponovno beživotno leži na obdukcijskom stolu, no on se još uvijek prijeteći približavao, ostavljajući za sobom tamnocrveni trag. Kad je stigla do doktora nakaza svojim krvavim prstima makne doktorou ruke s lica i naceri mu se od uha do uha. Svojim dugim i snažnim rukama uhvati se za stol te se jedva osovi na noge. Tada zgrabi drhtućeg jadnika za vrat i te ga digne iznad tla s namjerom da mu slomi vrat. Shvativši da paklena bol koju osjeća nije nikakvo priviđenje i da je čudovište koje mu nastoji slomiti vrat stvarno, Dorijan očajnički počne mlatarati rukama i nogama. Čudoviste kao da nije osjećalo udarce i doktor odustane od svoje borbe. U očima mu se pojave suze, a pogled mu padne na fotografiju na stolu. Ako je istina da se u očima mrtvaca zadrži slika onoga što je zadnje vidio, želio je da to bude njegova mala obitelj. – Sigurno će im biti teško bez mene . – pomisli, a niz njegovo lice sklizne suza. Zamahne rukom prema fotografiji, ali prsti se spuste do nje. Osjeti metalnu hladnoću skalpela. Brzo zgrabi skalpel i zari ga u trbuh čudovišta. John krikne, njegove ruke izgube snagu i ispuste Doktora iz svog smrtnonosnog stiska. Zajedno padnu na pod. Dok se John na tlu previjao od boli, doktor ponovno zgrabi skalpel i nemilosrdno napadne čudovište. John je zamahivao zdravim krilom bezuspješno pokušavajući pobjeći od pomahnitalog doktora. Dorijan mu tada skalpelom razreže vrat. Čudovište krikne od boli, rukama se uhvati za vrat i padne na lađe. Trenutak kasnije se ukoči ne davajući više nikakvih znakova života. Vidivši da je John napokon mrtav, prestravljeni doktor uzdahne od olakšanja. Rukom obriše znoj s čela i krene prema izlazu iz sobe. Na vratima se okrene i pogleda prema Johnu, a onda krene mračnim hodnikom. Dok se brzim korakom približavao izlazu iz mrtvačnice, javi se ponovo jezivi glas podsvijesti : – Što ako je još uvijek živ ? Što ako izađe iz ovog prokletog mjesta i nastavi sa svojim krvavim pohodom? – Shvatio je da ne može tako lako otići. Zatvori izlazna vrata i zaputi se natrag u sobu za obdukciju. Vrata sobe su bila otvorena. Doktor skupi hrabrost i zakorači u sobu. Johnovog tijela nije bilo. Na podu se nalazila samo lokva krvi. Pogledom je pretraživao sobu. – Bljug! – začuje se iz lokve krvi i po njezinoj površini rašire se koncentrični krugovi. Doktor digne pogled prema stropu i ugleda Johna koji se poput pauka držao za strop. – Zzzzzdravo, Dooooktore ... – prosikće jezivim glasom, a na njegovom licu osvane demonski osmijeh. Tada skoči na jadnika i sruši ga na radni stol koji pod pritiskom pukne. Dorijanu skalpel ispadne iz ruke. Dorijan se pokušavao dignuti, no bezuspješno. Iz Johnovih prstiju izašle su oštre kandže kojim je doktora pritiskao o pod. Dorijan tada koljenom udari Johna u testise. Nakaza krikne i ispusti doktora iz svog ubojitog zagrljaja. Iskoristivši to, Dorijan se dočepa skalpela i odsječe čudovištu šaku. Dok se John držao za svoju odsječenu ruku oplakujući je zaglušujućim kricima, Dorijan pogleda oko sebe,a među razbacanim stvarima po podu ugleda bocu čistog alkohola i kutiju šibica malo dalje. Na njegovom isprebijanom licu svane đavolji osmijeh. Otvori bocu alkohola, te njome polije monstruma. Pri dodiru alkohola s njegovim krvavim tijelom prepunog rana, čudovište bolno krikne. Prije nego što se uspio snaći u novonastaloj situaciji, ugleda plamteću šibicu kako prijeteći leti prema njemu. Johnovo unakaženo tijelo zaplamti. On se počne previjati u paklenim mukama, gmižući prostorijom bezuspješno se pokušavajući zagasiti. Pokušavao je i poletjeti zapaljenim krilima. U jednom trenu to mu i uspije. Digne se nešto više od metra u zrak jedva kontrolirajući svoja krila. Agoniju koja je snašla Johna hladnim je pogledom promatrao Dorijan, ne prozborivši pritom ni riječ. U glavi mu se ponovno pojavi melodija “ Hello Zepp “ . Gledao je čudoviste kako jedva leti gorućim krilima poput muhe bez glave pritom paleći sobu za obdukciju. Čudoviste izgubi kontrolu nad krilima te padne na pod. Ogromna leptirova krila i unakaženo tijelo u potpunosti su izgorjeli. Sobom su zaplamsali plameni jezici, a vrući zrak vrati doktora u stvarnost. No John nije odustajao tako lako. Spaljenim rukama vukao je svoje unakaženo tjelo do obdukcijskog stola. Zadnjim dijelićima snage u svom tijelu se pomoću ruku i stola jedva osovio na noge i pogledao prema svojoj nesuđenom plijenu. Ugledao je kako se plijen približava vratima prostorije. – Game Over ! – poviče Dorian i zalupi vratima. Brzo ih zaključa, a iza njih započnu dopirati očajnički krici. Nakon kratkog vremena nastupi jeziva tišina koju ubrzo razbiju bijesni udarci po čeličnim vratima. Ispred vratiju stajao je doktor u zakrvavljenoj kuti čvrsto držeci skalpel u ruci pripremajući se za najgore. Da John razvali vrata. Svaki sljedeći nakazin udarac po vratima bio je slabiji, a nakon minute udarci su potpuno iščezli. Vjerujući da je John napokon mrtav, Dorijan se okrene i zaputi prema izlazu. Hodao je sporim korakom. Njegove ruke su i dalje drhtile od straha, a znoj je kapao niz blijedo izmoreno lice. Došavši do automata, okrene se prema vratima na kojima su se vidjeli otisci bijesnih Johnovih udaraca. Očekivao je da čudovište posljednjim snagama razvali vrata i napadne. No vrata su stajala na mjestu. Nitko ih nije razvalio, a s druge strane dopirao je samo prijeteći zvuk plamena koji će uskoro progutati cijelu zgradu. Shvativši da je John napokon mrtav obriše znoj s čela, a ruke mu prestanu drhtati. Okrene se prema izlazu te polako, jedva vukući noge po izlizanom podu, krene prema izlazu i izađe iz mrtvačnice. Pažljivo se uvukao u auto štedeći svoje bolno tijelo, Dorijan uključi radio i autom se razlegne hipnotizirajuća melodija pjesme Beyond Realms of Death starih dobrih Judasa. Ona ga podsjeti na mladost, daleke osamdesete ... Osmijeh mu zaigra na licu. Dok je promatrao kako plamen kako guta mrtvačnicu, pritom tiho pjevušeći pjesmu s radia, razmišljao je o stravičnom događaju. Pogleda svoje prljavo i isprebijano lice u retrovizeru, te skine svoju doktorsku kutu i majicu. U tim trenutcima kroz njegovu glavu je jurilo bezbroj pitanja na koja najvjerojatnije nikad neće dobiti odgovor. – Kako ću sve to objasniti ? Tko će mi vjerovati ? – pitao se, dok je istovremeno gledao ogromne rane po tijelu. Na desnoj ruci Dorijan primjeti ranu u obliku simbola kojeg je ranije primjetio na Johnovom tijelu. Njegovo se disanje ubrzalo, a kapljica znoja sklizne niz njegovo prljavo lice. Doktorove ruke ponovno počnu drhtati. Žalosno pogleda prema nebu i uzdahne. Nije dugo razmišljao. Nagne se do pretinca, otvori ga te izvuče pištolj i metke. Jedva napuni pištolj mecima koliko su mu ruke drhtjele, pogleda prema gorućoj mrtvačnici i stavi pištolj u usta. U trenutku kad je njegov prst spremno čekao konačnu naredbu da povuče okidač, Doktor se prisjeti Johnovih prerezanih zapešća, kako je pronađen s krvavim nožem u ruci te glavnog uzroka Johnove smrti. Kroz glavu mu je projurilo samo jedno pitanje, strašnije od svih ostalih pitanja na koja je ove noći tražio odgovor. – Hoće li smrt biti njegov konačan kraj ? – |
0