otrovi u službi diplomacije i domovine
ova tema se naslanja na dio prethodnih. točnije na područje aromatorija, ljekarništva, eskulapa, brda snježnice (kadmovo brdo), ili ih u određenom smislu, ali u novom svijetlu, samo dodiruje.
kad god pišem o dubrovniku uvijek su mi mnogo zanimljiviji oni njegovi manje izraženiji, ali zato pikantniji dijelovi prošlosti, koje se može nazrijeti tu i tamo kroz neka poluodškrinuta vratašca, sitnu prašinu detaljčića, stare legende, spomene u pismenima očuvanim u arhivskom bogatstvu, ili u tek slučajnom pronalasku kakvog štiva koje mi često potakne maštu i tjera me na daljnje istraživanje.
tako sam slučajno nabasala na jednu temu pod naslovom bedemima, ali i otrovom, čiji je autor dragutin restić otiskanu u ovogodišnjoj monografiji "dubrovnik", edicije "biseri jadrana".
štivo sam sa znatiželjom, ali i zadovoljstvom pročitala. ono ne samo da sadrži neke povijesne zanimljivosti, nego je kao cjelina jedan zaista lijepi i ležerni literarni uradak.
prva pomisao mi je bila da taj tekst samo prilagodim osobnim kriterijima obrade dokumentarne građe, što bi me i zadovoljilo, jer je riječ o svojevrsnoj dopuni dosadašnjem pisanju o dubrovačkoj povijesti. vjerojatno bi tako i bilo da autor nije usput spomenuo borgie i mandragoru, što me, naravno zaintrigiralo i tako uz korištenje njegova teksta kao podloge, pišem ne samo o otrovima i trovanju, već i mandragori, magičnoj biljci, čija je postojbina još uvijek dubrovačko područje, brdo snježnica u konavlima.
tako ću ovu temu podijeliti u dva dijela, a oba govore o otrovima, trovačima, biljkama, pripravcima, učincima,
ili:
kako elegantno otkloniti ljudsku opasnost;
ili:
samo privremeno;
ili:
trajno eliminirati gnjavatora.
poison, dior
što li sve danas nije otrov?
trujemo se svakodnevno svim i svačim i ... nikom ništa.
|